Surađujmo zajedno..

Veliki pozdrav svima!!

Evo kako možete vidjet na blogu je jedna novost.. Naime, sa vaše desne strane vam se vrti tekst jedne pjesme... Ovaj put sam ja odabrala grupu Hillsong iz Australije i njihovu pjesmu My Redeemer lives..

Sada bi vas sve htjela pozvat na malu suradnju..

Naime, recite mi tekstove pjesama koje bi htjeli vidjeti.. Ako su tekstovi na hrvatskom onda ću vam ih objaviti u postu.

Hvala unaprijed na suradnji!!!

Zanimljivosti vezane uz Božić

* Larry Stewart darovao je kroz 26 godina u prosincu 1,3 milijuna dolara slučajnim prolaznicima na ulicama Kanzas Cityja. Davne 1979. dobio je otkaz, ali videći konobaricu koja je imala lošu jaknu pomislio je "a ja mislim da je meni loše..." Darovao joj je 20 dolara. Kasnije se obogatio i kako je raslo njegovo bogatstvo rasli su i darovi. Oslabljen kemoterapijama ove godine otkrio je svoj identitet.

* još su pretkršćanska germanska plemena u prosincu palila svijeće na vijencima od zimzelena kao znak nade u dolazak proljeća. U Skandinaviji su palili svijeće na "krugu zemlje" te zazivali ponovni dolazak dugih ljetnih dana. Kršćani su tradiciju izrade adventskih vijenaca preuzeli u Srednjem vijeku.

* godine 330. određen je 25. prosinca kao datum slavljenja Isusova rođendana. U ono vrijeme tog dana u Rimu se slavio blagdan Nepobjedivog Sunca - Natalis Solis Invicti, u Grčkoj Dioniza, a stari Egipćani su slavili rođenje Horusa.

* Crkva je tek 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Naime u razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo u čitavoj Europi početak nove godine bio je na Božić. O ovom svjedoči i hrvatska božićna pjesma Narodi nam se kralj nebeski stihom na tom mladom ljetu veselimo se.

* pjesmu "Tiha noć", izvorno "Stille nacht", napisao je župnik austrijskog gradića Oberndorfa Joseph Mohr a uglazbio učitelj Franz Gruber nakon što su se 1818. pokvarile orgulje župne crkve.

* nije poznato kada se točno počeo slaviti Božić, a Došašće kao priprema za Božić kroz 4 nedjelje slavi se u Crkvi od šestog stoljeća.

* na svijetu postoji 6 gradova i sela koji se zovu Betlehem.

* u Betlehemu Judejskome u kojem se Isus rodio, 11 km od Jeruzalema, danas živi oko 30 000 ljudi.

* riječ Betlehem znači "kuća kruha".

* jedna od 9 današnjih pokrajina Južnoafričke Republike nosi ime Natal od 1497. Naime Vasco de Gama je otkrio točno 25. prosinca 1497. pa je po tome dobila ime.

* prve jaslice napravio je sv. Franjo Asiški u pećini u talijanskom gradiću Greccio. Bile su to "žive jaslice" jer je Božji siromašak stavio jedno novorođenče između vola i magarca.

* Rusi za Božić prosječno potroše jednu mjesečnu plaću (1339 eura) čime postaju najrastrošniji među europskim narodima. Najviše troše na poklone, zatim na izlaske pa na objede.

* u zemljama engleskog govornog područja tradicionalno se priprema božićni puding. Tko u njemu pronađe novčić (penny) biti će sretan cijelu godinu - naravno ako pri tom ne polomi zube.

* austrijske i njemačke vlasti zabranile su lik Djeda Božićnjaka tvrdeći da je on proizvod Coca-Cole i da odvlači ljude od pravog značenja praznika. Inicijativa za ovu kampanju krenula je iz Beča gdje darove tradicionalno donosi sveti Nikola.

* U austrijsko selo Christkindl (u prijevodu Dijete Isus) stižu tisuće pisama naslovljenih na Dijete. Od 1950. godine tamošnja pošta odgovara svima koji pišu, a poštanski žig se mijenja svake godine. Adresa: Dijete Isus - Christkindl, Postamt, A-4411 Christkindl, Austrija.

* ne samo u Laponiji već u cijeloj Finskoj Božić je najveći blagdan. Na ulicama se pjevaju božićne pjesme, posjećuju se razni božićni sajmovi; u gradu Turk još od 16.-og stoljeća se službeno 24. prosinca proglašava mir cijeloj zemlji. Finci veliku važnost pridaju obiteljskoj proslavi Božića.

Marijin san…

Marija, majka Isusova usnula je san, te Josipu, svome muzu kazuje ovako:

"Josipe usnula sam san, ali mi se cini da ga uopce ne razumijem. Sanjala sam izgleda nesto o rodjendanskoj proslavi za naseg sina. Cini mi se da je to bilo to. Ljudi su se tjednima pripremali za slavlje njegova rodjendana. Ukrasili su svoje domove i kupili nova odijela. Isli su u kupovinu kupiti najdragocijenije darove. Ali znas sto? Sve je to bilo cudno i neshvatljivo jer darovi koje su kupili nisi bili za Isusa. Zamotali su ih u predivan papir, zavezali s prekrasnim masnama i stavili ih ispod drveta. Da, drveta Josipe. Imali su drvo u svojoj kuci. I drvo su okitili. Grancice drveta bile su ukrasene necim svjetlucavim. Na vrhu drveta bila je jedna figura. Cini mi se da je bio andjeo. Izgledao je divno. Svi su se smijali i bili sretni. Svi su bili uzbudjeni vidjevsi darove. Ali, znas sto se dogodilo, Josipe? Oni su darove dali svima, ali ne mom sinu. Mislim da ga cak nisu ni pozvali na rodjendanskou festu. Jos gore od toga, nisu ga cini mi se ni poznavali! Nijednom nisu spomenuli njegovo ime.

Ne izgleda li to cudno? Proci kroz sve te ceremonije kupovanja i kicenja, a dijete cak i ne poznajete. Imala sam najcudniji osjecaj misleci stalno o ovome: da je nas sin otisao na to slavlje njegova rodjendana, on bi se osjecao vrlo neugodno.

Sve je bilo tako divno, svi su bili tako dragi, a meni se ipak plakalo. Kako zalosno za Isusa NE BITI POZELJAN, niti pozvan na svoje vlastito rodjendansko slavlje. Sretna sam da je to bio samo san. Kako bi to bilo strasno da se to u stvarnosti dogadja!"

Otvori svoje srce! Neka u njemu uvijek živi duh Božića - ljubav...

Tople pahuljice

Negdje u svijetu postoji jedna planina. Ispod te planini prostire se velika dolina. U dolini se nalazi grad u kojem živi narod po imenu Prijatelji. Oni su vrlo druželjubiv, pristojan i veseo narod. Vrlo rado sklapaju prijateljstva i dobri su domaćini. Imaju jednu lijepu tradiciju: proizvode tople pahuljice, koje daruju pri svakom susretu, bilo sa poznatom ili nepoznatom osobom. Te pahuljice uvijek izmamljuju osmijeh na lice, te u osoba koje ih primaju stvaraju osjećaj ljubavi, sreće, smirenosti i prijateljstva, te ostale lijepe osjećaje. Veliki je to blagoslov i primatelju i davatelju pahuljice. Zbog te dobre naravi, otvorenosti i prijaznosti, ljudi diljem svijeta su čuli za taj grad, te su voljeli tamo dolaziti jer su se osjećali dobrodošlima i voljenima. Prijatelji su bili svjetla točka svijeta, njihov grad je bio raj za odmor duše, uvijek je odisao nečim svijetlim, toplim i ugodnim.

Na planini iznad grada Prijatelja postoji još jedan grad – grad Vukova. No oni su potpuno drukčiji od svojih susjeda u dolini. Gajili su negativne osjećaje za sve oko sebe. Nisu se međusobno družili, niti si pomagali; već su u skladu s time probali što više jedan drugome odmoći. I oni su imali jednu tradiciju: uzgajali su hladno trnje. Kad god bi nekog sreli na ulici darovali bi mu jedan hladan trn koji bi unesrećio tu osobu i izmamio suze u očima. Cijeli grad je odisao nekakvom hladnoćom i tmurnošću. Vukovi su bili vrlo usamljeni, uništeni svojom mržnjom. Kao što je cijeli svijet čuo za Prijatelje zbog njihove dobrote, tako je isto čuo i za Vukove zbog njihove mržnje. Stoga su svi izbjegavali njihov grad što su više mogli.

Naravno, Vukovi su željeli uništiti sreću svakog živog bića. Stoga su bili vrlo ljubomorni na Prijatelje i rijeke ljudi koje se slijevaju u grad sreće. Željeli su uništiti svaku mrvicu ljubavi i sreće. Njima su takvi osjećaji predstavljali muku. Stoga je jedan dan kralj Vukova okupio sav svoj narod. Rekao je da sreća Prijatelja i njihova popularnost moraju biti uništeni. Svi su se složili, te je on odabrao dva 20-ogodišnjaka i objasnio im da moraju otići u grad Prijatelji, otkriti zašto su oni tako sretni, zatim se vratiti i zajedno sa ostatkom naroda napraviti plan kako uništiti tu sreću.

Dva Vuka su sišla u grad Prijatelja i upoznala svog vršnjaka. On je svakome od njih darovao toplu pahuljicu, ali oni zbog svoje okorjele mržnje nisu mogli osjetiti sreću koju donosi pahuljica. Upitali su tog mladića: «Čemu služi ta pahuljica?». On je jednostavno odgovorio: «Da usrećuju ljude!». Otkrivši tajnu sreće, Vukovi su odmah krenuli u uništavanje pa su predložili Prijatelju: « Zar nikada nisi pomislio da ako stalno dijeliš pahuljice, jednom će ti ih ponestati. I što ćeš onda? Mi mislimo da ih je najbolje držati za sebe zbog njihove neprocjenjive vrijednosti.» Prijatelj se zamislio te odgovorio: « Imate pravo. Ali ima jedan problem: ako spremim pahuljice što ću onda dijeliti ljudima pri susretu?». Vukovi su jedva dočekali to pitanje i spremno su rekli: «Mi na planini imamo nepresušan izvor trnja. Ako želiš podijeliti ćemo nekoliko vreća sa tobom.» Prijatelj je bio oduševljen njihovom lažnom velikodušnošću te je spremno pristao. Vukovi su se zaputili u planinu sa dobrim vijestima jer su zasijali sjeme zlobe, a Prijatelj je počeo dijeliti sa svojim sugrađanima što je doznao.

Prijatelj je uspio uvjeriti sve svoje sugrađane da trebaju sakriti svoje pahuljice i dijeliti trnje umjesto njih. Kada su se Vukovi vratili u grad Prijatelja bili su lijepo dočekani jer su donijeli veliki broj vreća trnja. I tako su Prijatelji stavili pahuljice na skrovita mjesta, te počeli dijeliti hladno trnje. Ubrzo su osjetili posljedice: postajali su sve sličniji Vukovima. Posjetitelji grada su također zamijetili promjenu pa su sve rjeđe dolazili. Nakon nekoliko godina više nije bilo posjetitelj u gradu Prijatelja, a oni su postali isti kao i njihovi susjedi na planini. Tada su Vukovi uzeli sve svoje stvari i preselili se u dolinu. Ta dva naroda su se pomiješali i živjeli zajedno. Znalo se tko pripada kojem narodu, ali to je bilo nevažno jer među njima nije bilo vidljive razlike. Grad Prijatelja je postao samo legenda. Svijet se sa tugom u srcu prisjećao lijepih trenutaka u gradu sreće.

Prijatelji i Vukovi su godinama živjeli zajedno. Jednog dana izbio je požar u jednom dijelu grada. Cijela četvrt je potpuno izgorjela i ljudi koji su živjeli u tom dijelu grada su ostali bez ičega. Kralj je sve pozvao na središnji trg kako bi se dogovorili što dalje. Među njima je bio 5-ogodišnji dječačić iz naroda Vukova. Stalno je plakao jer je izgubio roditelje, sestru i sve svoje u požaru. Nitko ga nije mogao smiriti, pa su nakon nekog vremena i odustali. Nakon što su uspjeli naći smještaj ljudima koji su izgubili dom i kada su se dogovorili kako će ponovo izgraditi njihove kuće, primijetili su da taj mali dječak još uvijek plače. Tada se njegov vršnjak iz naroda Prijatelja sažalio nad njim. Pokušao je smisliti kako ga utješiti. Nakon što mu je darova sve svoje igračke, mali Vuk još nije prestao plakati. Tada se Prijatelj sjetio da ima nešto u džepu. Zavukao je ruku u džep i izvukao zgužvanu, prašnjavu, uništenu i skoro mrtvu toplu pahuljicu. Kada je njegova majka vidjela što je izvadio iz džepa brzo je krenula prema njemu kako bi sakrila pahuljicu. Ali Prijatelj je bio brži. Pružio je pahuljicu Vuku. Kada je dječak iz naroda Vukova uzeo tu pahuljicu nasmijao se od uha do uha. To je bio najveći, najiskreniji i najljepši osmijeh koji je netko vidio u tom gradu nakon mnogo godina. Prijatelji su otrčali k svojim domovima. Otišli su na tavane, u podrume, u sefove, ispod madraca, rupe u podu i na sva ostala skrivena mjesta, te su izvadili svoje tople pahuljice. Vratili su se u grad i počeli dijeliti pahuljice svima na koje su naišli. Veselje je opet zavladalo gradom. Ljudi su opet počeli izrađivati i dijeliti pahuljice. Uskoro je grad bio isti kao i prije dolaska Vukova. Ljudi širom svijeta su čuli za promjenu, pa su opet počeli posjećivati grad. Sada su se Prijatelji vratili u stvarnost, a Vukovi su postali legenda.

Poslan bi anđel Gabrijel

1. Poslan bi anđel Gabrijel od Boga u grad Nazaret k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.

2. Kad Mariji on doteče,ponizno joj ovo reče:
oj zdravo puna milosti,Djevice, kruno svetosti.

3. Veselje sad će početi,sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh će Sveti s tobin biti ove riječi ispunit.

4. Sina ćeš ti poroditi,Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit će Božji Sini pravi Bog i Gospodin.

Sveti Nikola

Nepoželjna gošća

Jednog dana netko je pozvonio na ulaznim vratima.

"Smetam li?"

"Dolaziš li u posjet, a da ne smetaš?"

"Znam, nerado sam viđena", reče mi moja gošća, "ali što mi preostaje, nego pozvoniti, pokucati i reći: Vrijeme je. Jednog od vas, tebe ili tvoju ženu moram uzeti sa sobom. Ti odluči".

"Slušaj, prijateljice", rekoh, "ja previše volim svoju ženu, a ona se toliko raduje životu - ako se mora umrijeti, uzmi radije mene"."

Govoriš, bez da si ozbiljno razmislio", reče mi moja gošća, prijateljica Smrt. "Odluka i nije tako jednostavna. Tko umre, taj je u prednosti. Oslobodio se svih zemaljskih briga. Sve što te danas još muči, borba za život, svađa sa susjedom, novac koji si posudio, a nisi vratio, strah pred bolešću... sve će to nestati tvojom smrću".

"Tako ti to vidiš", rekoh, "tvoja je zadaća da čovjeka kojeg želiš odnijeti, tješiš. Što se mene tiče, ako će ja umrijeti prije moje žene, neću biti u prednosti, jer ja ju volim".

Smrt me pogledala i rekla: "Baš zbog toga što ju voliš, razmisli još jedanput. U sretnom braku u kakvom ste živjeli 45 godina, gdje ste se brinuli jedno za drugo, gdje ste sve dijelili, bit će onaj koji ostaje, jače pogođen od onog koji odlazi. Ne vjeruješ mi? Razmisli kako će izgledati život tvoje žene. Njezino je srce slomljeno zbog tvog odlaska. Mora živjeti s time. Zajedničke brige past će samo na njezina ramena. Život će joj, ako ti ne stojiš uz nju biti težak. Nikog nema da ju tješi, da joj obriše suze, da joj olakša patnje. S kime podijeliti tugu? Sjećanje na tebe će ju mučiti. Bit će osamljena. Vaši će se prijatelji povući, jer tko je bio sprijateljen s vama obadvoma, u većini slučajeva ne zna što bi učinio samo s jednim. Tvoja će žena usamljena sjediti u fotelji, sat će kucati, uvije će gledati na sat, ali nitko ne ulazi, ni ti, a niti itko tko bi pitao za tebe kao prije. Ona će mirno sjediti, usnice će joj se stanjiti i sjećati će se što je propustila za tvog života; da ti nije ni jednom zahvalila što si je uzeo za ženu i da si joj bio dobar suprug. Neizgovorene riječi ljubavi leže joj na duši poput olovnog utega koji ju vuče prema dolje i ne da joj disati. Svaka joj je minuta poput vječnosti. Razgovarati će s predmetima oko sebe, jer nema nikog kome bi otvorila svoje srce. Kasnije će svakim danom ostati ležati sve duže u krevetu. Ta zašto da ustaje. Ta nitko ne čeka na nju... Želiš li je zaista prepustiti toj boli?"

"Ne!" viknuh. "Ne smije tako živjeti. Ja ju volim više nego samoga sebe. Neka radije ja živim tako jadno, a nju uzmi u miru. Ona spava gore. Uzmi ju nježno, da je ne probudiš. Nek otvori svoje oči tek pred Bogom, da ne bi pitala za mene, da li ću moći bez nje"

.Smrt klimnu glavom, te krene stepenicama do sobe gdje je spavala moja žena.

"Ne!", viknuh opet.

"Ostavi mi ju, ili uzmi mene! Ne bih mogao podnijeti da ne čujem više njezina glasa, njezinih koraka u kući. Ne mogu sjediti sam za stolom, ne mogu ležati u krevetu, bez da čujem njezino disanje. Kakve mi radosti ako ona ne sudjeluje u tome: fotelja na kojoj je najradije sjedila, njezin kaput na vješalici, svaka košulja koju uzimam iz ormara, a ona ju je oprala i ispeglala, svaka čarapa koju je zakrpala, čak i klupa u crkvi na kojoj smo zajedno klečali i molili se - kako da izdržim pogled na sve to? Razum bi mi se pomutio od pomisli što sam sve propustio; kolike nježne riječi su ostale neizgovorene. Zašto sam toliko puta čitao novine, ili buljio u televizor, umjesto da sam s njom čavrljao, divio se njezinoj ljepoti. Nikad joj zadnjih godina nisam rekao: Hvala ti što si tu. Hvala ti što si me htjela za muža. Nikad joj nisam zahvalio za ljubav, strpljivost, smiješak s kojim me je dočekivala. Sada znam da je riječ "moja žena", koju sam tek tako izgovarao, da je to najljepša riječ koju ljudski jezik poznaje. Dozvoli mi da, prije nego mi je uzmeš, pođem još jedanput k njoj, daj mi tri dana, tri sata, da učinim barem nešto od onog što sam desetljećima propustio..."

Smrt siđe niz stepenice i reče mi:"Upravo sam pogledala u svoj rokovnik i otkrila da sam se zabunila u kućnome broju. Vas dvoje ste zapisani nekoliko stranica dalje. I iskoristite vrijeme do tada, jer kad opet dođem, neću vam pokloniti tri dana, čak ni tri minute za popravak onoga što ste propustili u posljednjih 45 godina."

(Iz W. Hoffsümmer, Geschichten als Predigten, s. 65, prijevod JK)

Dani u tjednu

Ponedjeljak:
dan pranja
Gospodine, pomozi mi oprati se od svoga egoizma i taštine, kako bih ti mogla služiti u
savršenoj poniznosti cijeli ovaj tjedan koji započinjem.

Utorak:
dan peglanja
Gospodine, pomozi mi ispeglati sve bore mojih predrasuda koje sam godinama nakupila, kako bih mogla vidjeti ljepotu u drugima!

Srijeda:
dan krpanja
Gospodine, pomozi mi krpanjem popraviti moj način postojanja kako ne bih bila loš primjer drugima!

Četvrtak:
dan čišćenja
Gospodine, pomozi mi otkriti i pročistiti brojne pukotine skrivene u mome srcu!

Petak:
dan osvajanja
O Bože, molim te milost kako bih mudro postigla vječnu sreću za sebe i sve one koji čeznu
za tvojom ljubavlju!

Subota:
dan kuhanja
Gospodine, pomozi mi kuhati u velikoj posudi bratske i sestrinske ljubavi, i poslužiti je slatkim kruhom ljudske dobrote!

Nedjelja:
dan Gospodnji!
Oče, svoju sam kuću pripremila za tebe… Molim te, uđi u moje srce, jer ti si moj najdraži gost! Pomozi mi ovaj dan i ostatak svoga života proživjeti u tvojoj nazočnosti!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u petak 9. studenoga u 18.30 sati predvodit će euharistijsko slavlje u župi Sv. Marka Križevčanina u Zagrebu (Selska 91) u povodu 70. obljetnice osnivanja te župe.

Vrijeme za molitvu

Jutros sam se probudio rano
i uletio ravno u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da molitvu propustio sam.

Odasvud me okružiše teškoće,
i teža bijaše svaka nova stvar
“Zašto mi Bog ne pomaže?” pitah se..
Odgovorio mi je: “Da si me zamolio bar.”

Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,
ali dan je izgubio čar,
Upitah se zašto mi ih Bog ne pokaže,
On reče “Ali da si zatražio bar.”

Pokušah doći u Božju blizinu;
Svaki sam ključ iskušao.
A Bog me blago i s ljubavlju ukorio,
“Ali, prijatelju moj, nisi pokucao”.

Jutros sam se probudio rano
i zastao prije ulaska u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da VREMENA ZA MOLITVU NAĆI … morao sam.

(preuzeto iz mjesečnog biltena mjesnog bratstva San Damiano, Dublin)

Uskrs fest 2008!!!!

''Uskrs fest'', najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe, održat će se 29. i 30. ožujka 2008. u Zagrebu u organizaciji Odbora HBK za mlade i Hrvatskoga katoličkog radija.
U tu svrhu Organizacijski odbor Festivala raspisuje :

N A T J E Č A J

za Uskrs fest 2008.

Natječaj je otvoren do petka 18. siječnja 2008. Radovi prispjeli nakon tog termina neće se uzeti u obzir.

Uvjeti natječaja su sljedeći:
- skladbe tematski trebaju imati kršćanski karakter;
- skladbe trebaju biti nove, neobjavljivane, niti javno izvođene;
- skladbe ne smiju biti dulje od 4 minute;
- uredno potpisani autori glazbe, teksta i aranžmana

Prijava na natječaj dostavlja se isključivo na CD-u, a mora sadržavati sljedeće:
- oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Aranžman pjesme mora biti definiran ali ne mora biti definitivan. Pjesma može biti poslana i u MP3 formatu s minimalnom rezolucijom od 192 kbps
- tekst pjesme u Word formatu
- kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, e-mail, web i sl.)
- uz prijavu treba navesti zajednicu ili župu u kojoj se djeluje te dostaviti potvrdu povjerenika za mlade svoje nad/biskupije.

Prijave koje ne budu ispunjavale gore navedene uvjete neće uopće biti razmatrane od strane stručne komisije.

Autori slanjem skladbe na natječaj jamče za njezinu originalnost. Skladbe upitne originalnosti neće biti razmatrane od strane prosudbene komisije. Naknadno utvrđivanje neoriginalnosti skladbe povlači za sobom sankcije određene Pravilnikom Uskrs festa.

Uskrs fest 2008. odvija se tijekom dva dana. U nedjelju 30. ožujka održava se festivalska večer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a 29. ožujka je prigodni program koji je obvezujući za sve izvođače festivala.

Napomena: Rezultati natječaja bit će objavljeni 31. siječnja 2008. u emisiji Sacro ritam HKR-a. Izvođači čije skladbe ocjenjivački sud uvrsti u program Festivala, trebaju studijsku snimku i notni zapis dotične skladbe dostaviti najkasnije do 29. veljače 2008. godine.

Radove slati na adresu:
URED HBK ZA MLADE za:
USKRS FEST 2008.
Kaptol 21 10000 Zagreb
Dodatne informacije radnim danom od 9:00 do 17:00 sati na telefon: (01) 48 14 699 ili na e-mail: uskrsfest@hbk.hr

Radosno očekujemo Vaše sudjelovanje!

Organizacijski odbor''Uskrs festa 2008.''

Molitva žabe

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi
napori da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni, i zato je sa svog prozora viknuo:
«Tišina! Ja molim.»

Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegovo je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je
živo biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja pomaže molitvi.
Sad je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu – unutarnji glas koji mu reče:
«Možda se Bogu sviđa kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih psalma.»
«Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne žabe?» -bio je prezirni Brunov odgovor.

Ali glas se nije predao: «Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?»
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje: Zašto?

Naslonio se na prozor i zapovjedio: «Pjevajte!».

Odmjerno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je
Bruno slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio da oni obogaćuju šutnju noći ako im
se ne odupire. S tim otkrićem Brunovo je srce postalo skladno sa svemirom, i po prvi put u svom životu razumio je smisao molitve.

Istine o mom Bogu

Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.

Moj Bog je skroman, ali se ne zadovoljava bilo čime. On od svakoga čovjeka iščekuje njegov jasan životni odgovor - njegovo »da« ili »ne«. I ne požuruje ga u tome. Čitav život je vrijeme koje mu je darovao da se odluči. Čitav život otkriva mu pravi odgovor.

Moj Bog pati. Pati dok čovjek čovjeku, dok njegovo ljubljeno dijete njegovu ljubljenom djetetu zadaje silne boli. I nema nijedne rane koju njegovo biće nije iskusilo.

Moj Bog nije sitničav i ne spominje se svakoga čovjekova posrtanja, premda nijedno ne izmiče njegovoj pozornosti. Ali uočava svaki i najneznatniji znak dobrote, i najbljeđu dobru misao, najtišu dobru riječ i najskriveniji čin dobrote.

Moj Bog voli raznolikost i nikada se ne ponavlja. U njegovim očima svatko je jedinstven. U svaki čin utisnut je biljeg osobnosti. On svakoga osobno i s ljubavlju susreće. Razlikuje i kap od kapi, i svakoj se raduje, i raduje se što sve zajedno umiju biti more i prelijevati se preko njegova srca.

Moj Bog često ostane zapanjen dok promatra kako čovjek, nerijetko i ne znajući, nanosi patnju drugom biću, i ostane zadivljen dok gleda koliko čovjek može podnijeti, koliko plemenitosti iskazati.

Moj Bog je vedar. Njegovo je lice vazda ozareno i obasjava sav čovjekov život. Ni u tmurnim danima ni u natmurenim srcima njegova vedrina ne blijedi već svakome strpljivo pripravlja novi dan, u svakome neumorno budi novoga čovjeka.

Moj Bog je pun sućuti i trudi se da čovjeka ne optereti preko mjere njegovih snaga. A kada život čovjeka lomi, on potresen korača uz njega i ništa ga od njega ne može odijeliti. Ni po čemu se od njega ne umije razlikovati.

Moj Bog vjeruje da čovjek može iskusiti sreću i u zahtjevnostima života, i unatoč silnim nepravdama, i u najbremenitijim odgovornostima, i da može radostan i s mirom i u smrt poći.

Premda ga naizgled ne dotičem, živim, koračam, o njega oslonjen. I ma kojim putovima išao, uvijek koračam njegovim dlanom. Slutim: njegovo srce neće se smiriti sve dok i sam ne postanem dio njegova dlana.

Stjepan Lice

Zar nije smiješno?

- Zar nije smiješno kako nam 20 kn izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.


- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.


- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje, a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.


- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama, a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.


- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi, a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.


- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena, a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.


Smiješno, zar ne?

Taize molitva

Taizé molitva u zagrebačkoj katedrali petak, 9. studenog 2007. u 19.15

"Zajednički dan u jednoj župi"
subotu, 10. studenog 2007.

Svi – i oni izvan Zagreba – pozvani su.

Primit će nas župa i mladi u Remetama, Česmičkoga 1.

Molim vas da se prijavite!

Program dana:
9.30 Jutarnja molitva u crkvi, zatim biblijski uvod i rad u malim skupinama
12.30 Podnevna molitva u crkvi i ručak kod obitelji župe
15.30 Radionice u župi «Bog nas, s vrlo malo, pa i u nepovoljnim uvjetima, čini svojim sustvarateljima. Krenuti prema drugome, nekad i praznih ruku, slušati, pokušati razumjeti… i nerješiva situacija se može početi mijenjati.» (Pismo iz Kalkute) - Kako se i mi možemo angažirati za druge? - Kako župa može sve više postajati mjesto gdje naš angažman nalazi svoju puninu: ne isključivo u socijalnom radu ili samo u traganju za osobnom duhovnom dubinom, nego mjesto gdje u molitvi Crkve nalazimo snagu i smisao života?
18.00 Večernja molitva

Obitelji župe dočekuju one izvan Zagreba koji dolaze već u petak na molitvu u katedrali.

Prijave za "zajednički dan" na mail: marta_grkovic@yahoo.com

Holywin

Dragi animatori, dragi prijatelji!

Mozda ste čuli, prisustvovali ili čak sudjelovali u organizaciji HOLYWINA - Bdijenja uoči blagdana Svih Svetih , u župi Sv. Blaža 31. listopada prošle godine pod geslom ''Svetac se ne rada, svecem se postaje svaki dan''... Ako i niste, nema veze jer projekt se nastavlja i ove godine. U tijeku su pripreme za taj susret, ovoga puta u drugoj zagrebackoj župi:


Bdijenje uoči blagdana Svih Svetih
u župi Marije Pomocnice, Knežija,
31. listopada 2007.,

pod geslom:

"Ljubi, i kaži to svojim životom." (sv. Augustin)

Susret započinje misnim slavljem
u 19.30 sati koje predvodi don Pejo Orkić, a propovijedat će Povjerenik za pastoral mladih vlč. Domagoj Matošević.

Bdijenje se održava večer uoči blagdana Svih Svetih i osmišljen je na način da se kroz misno slavlje, a kasnije i kroz igrokaz - predstave životopisi pojedinih svetaca kojima se najčešće molimo. Moći će se vidjeti životopisi sljedećih svetaca: sv. don Ivan Bosco, sv. Leopold Bogdan Mandić, sv. Augustin i sv. Mala Terezija od Djeteta
Isusa.

Ukoliko imate volje, vremena, ideja i želje ukljuciti se u organizaciju na bilo koji nacin, pozivamo vas da se javite što prije kako bismo vas mogli informirati o tijeku dogadaja te mjestu i vremenu sljedeceg sastanka.

Jedan od načina sudjelovanja je molitva. Napišite svoju molitvenu nakanu za molitvu vjernika koja ce se prinijeti na oltar ili biti procitana na misi i pošaljite na e-mail adresu molitva.vjernika@gmail.com, najkasnije do 25. listopada.

Nakane su:

1.) za Crkvu
2.) za papu, biskupe i svecenike
3.) za mlade
4.) za duhovna zvanja
5.) za đake, studente i radničku mladež
6.) za obitelji
7.) za bolesne i siromašne
8.) za pokojne
9.) osobna nakana.

Bože moj, dopusti mi (Molitva sv. Franje)

1. Bože moj, dopusti mi, aleluja,
mira Tvog da budem glas, aleluja!

2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja,
daj da ljubav nosim tu, aleluja!

3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja,
daj da vjeru nosim tu, aleluja!

4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja,
daj da nadu nosim tu, aleluja!

5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja,
daj da radost budem tu, aleluja!

6. Ima li tama bilo gdje, aleluja,
daj da svjetlo budem tu, aleluja!

Jednostavno živjeti: divno!

Gledati u vis - danju sunce, a nocu zvijezde.

Promatrati cvijece, gledati djecu, dati oduška maštanju, ciniti ono što veseli, misliti na lijepe trenutke, biti zadovoljan, jednostavno - biti covjek: Život postaje blagdanom.

Zapali svjetlo u svojem srcu. Tada ce svjetlo doci i u tvoje oci i vidjet ceš samo lijepe stvari i samo drage ljude.

Phil Bosmans

Kako je on božanski ljubezan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar.

On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće da bih se uz nju priljubila svom silom, svom snagom svoga srca.

On hoće da sve bude za njega...Pa dobro! Sve će biti za njega, sve! I kad budem osjećala da mu ne mogu ništa pokloniti, tada, kao ove večeri, dala bih mu to ništa!


sv. Mala Terezija

Križ

«Isuse?! Isuse, jesi li tu?!» – vikao sam dok sam klečao ispred križa.

«Isuse, gdje si? Ne vidim te».

«Evo me, tu sam!» – čuo sam tihi glas.

«Isuse, jesi li to ti, ili mi se pričinjava?»

«Pogledaj u križ, ja sam uvijek tu na križu».

«Joj, Isuse, oprosti, uvijek zaboravim.» «A, Isuse… Da li ti mene stvarno voliš?»

«Pa, naravno da te volim. Zar to nisi osjetio?»

«Ma, osjetio sam, ali… zaboravio sam… A, Isuse, koliko ti mene voliš?»

«Pogledaj malo u mene. Vidiš li koliko su mi raširene ruke, e, toliko te volim.»

«Hvala ti Isuse, hvala. Samo još nešto… a hoćeš li me uvijek voljeti?»

«Pogledaj opet gore. Vidiš li koliko sam raširio ruke? I ne samo da sam ih raširio, nego sam dao da ih pribiju na križ, samo da ti pokažem da se moja ljubav neće nikada smanjiti!»

«A hoćeš li ikada otići od mene, i napustiti me?»

«Pa zar ne vidiš koliko te volim, neću te nikada napustiti. Evo, čak sam dao i da mi noge pribiju, da ti pokažem da se neću maknuti od tebe.»

«Hvala ti Isuse. Stvarno si pravi. Samo, znaš… meni je malo teško. Stišću me problemi i obveze sa svih strana i ne znam kako ću ih riješiti. Malo sam usamljen i slab.»

«Ne boj se. Samo dođi i prigrli svoj križ. Evo ja sam uvijek uz njega i ja ću ti pomoći nositi ga. Kad god prihvatiš svoj križ, naći ćeš mene i moju ruku koja ti pomaže»

«Hvala ti Isuse. Evo sada se ustajem i moram ići. Moram ići do svog križa.Vidimo se tamo!»

Legenda o pameti i srcu

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, a neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili na vrijeme stati u red.

Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.

- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.

Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:

- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.



Stjepan Lice

Kada prestaje noć

Pitali su jednog starog rabina kada počinje dan i kada prestaje noć.
»Je li to onog časa kada se izdaljega može razlikovati pas od ovce?«, upita prvi učenik.
»Ne«, odgovori učitelj.
»A je li to onoga trena kada se razlikuje smokva od datulje«, upita znatiželjno drugi učenik.

Kada je i on dobio niječan odgovor, upitali su ostali rabina:
»Reci nam ti kad mi ne znamo.«

A mudri i dobri učitelj zaključi: »Noć prestaje a dan počinje kada možeš u lice pogledati svaku osobu i u njoj prepoznati svojeg brata ili sestru. Sve do tada u tvojem je oku tama.«

Manji križ

Čovjek je, noseći svoj križ, hodao između ljudi koji su nosili svoje križeve. Svi ljudi išli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili različiti, ali su svi bili veoma teški, nezgrapni, veliki, dugački. Čovjek je odlučio skratiti svoj križ i u tome je uspio. Otad mu je život bio lakši, manje se mučio u hodu i brže je išao.

I tako su najzad svi došli pred vrata raja. Pred samim vratima raja čekalo ih je iznenađenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom su, prelazeći svaki preko svoga križa, ulazili u raj.

Ali križ onog čovjeka bio je prekratak!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Često stojimo pred ogledalom. Ujutro dok se brijemo, uređujemo frizuru ili stavljamo šminku. Kad se obučemo, provjerimo u ogledalu kako nam odjeća stoji. Slijedeći put kad stanete pred ogledalo, stanite uspravno, spojenih nogu i raširite ruke u vodoravni položaj. Što vidite?

Zamislite pred sobom kartu svijeta. Povucite zamišljenu crtu od istoka na zapad i od sjevera na jug. Što ste dobili? U oba slučaja pred nama je lik križa. Netko će reći da je to prilično navučena aluzija, ne baš previše uvjerljiva. Ali mi kršćani znamo da to nije samo zgodna slika, nego da u stvarnosti križ stoji u temelju naše ljudske opstojnosti i stvarnosti svega stvorenoga. Križ Krista Gospodina razdjelnica je i središnja točka čitave ljudske povijesti; Njegov križ je os oko koje se vrti sva stvorena stvarnost.

Danas je upravo blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Nama kršćanima križ je najveći vjerski simbol. On je daleko više od dviju greda položenih okomito jedna na drugu. On nipošto nije znak sramote i poraza iako je na njemu umro naš Učitelj i Gospodin. Križ nije samo kulturološki znak po kojemu se kršćani razlikuju od pripadnika neke druge religijske skupine ili ateista i agnostika pa čak niti samo znak raspoznavanja ili pripadnosti istoj interesnoj skupini.

Pogled na križ čovjeku kršćaninu govori nešto puno više. On nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav koja je išla tako daleko da je postala ruglo i sramota, dopustila da bude ponižena, odbačena i ubijena, a sve s ciljem da svakome ljudskom stvoru donese spasenje i blagoslov. Križ je čudesan znamen samoga Boga koji dolazi među nas, biva odbijen ali on ne odbija nas nego nas prihvaća i pretvara u svoju djecu.

Križ je simbol smislenosti ljudskoga života i u onim teškim situacijama kada se čini da nema nikakvog smisla. Križ vraća izgubljenu nadu i obnavlja posustalu snagu. On podiže iz depresije i očaja, u nepovrat razgoni malodušnost i pobjeđuje mržnju i nepravdu. On čovjeku vraća dostojanstvo i ispunjava ga mirom koji nitko i ništa drugo ne može dati. Upravo onako kako je doživio rimski car neposredno prije odlučujuće bitke kada je na nebu ugledao križ i začuo glas: „U ovom znaku ćeš pobijediti!“, tako i mi u znaku križa svaki svoj poraz možemo pretvoriti u pobjedu.

Križ nas obično na početku života uvodi u zajednicu Božjega naroda, sa znakom križa napuštamo ovaj svijet i ulazimo u vječnost. A između ta dva granična momenta, križ bi trebao biti stvarnost u kojoj ćemo proživjeti ovu zemaljsku dionicu svoga života. Pri tome ne mislim prvenstveno na križ kao simbol muke i patnje, nego na križ kao nositelja životnih uvjerenja, opredjeljenja i stavova. Križ kao stalni podsjetnik da smo Božja djeca, Kristovi učenici, koji bi se trebali i ponašati u skladu s tim svojim izabranjem.

Prečesto nosimo križ o lančiću svoga vrata, imamo ga obješenog na zidu svoga doma ili zataknutog o retrovizor svoga auta, ali se ponašamo kao da ga nemamo u srcu. Nerijetko nam križ biva samo izvanjski znak, fasada kojom kao da želimo prikriti i prekriti svoje slabosti ili pak amajlija koja bi nas trebala čuvati kada nam crna mačka pređe preko ulice.

U trenutku kada svećenik počinje naviještati Evanđelje, stavljamo znamen križa na čelo, usne i na grudi. Time želimo izraziti svoju vjeru i uputiti molitvu: „Ti, Gospodine, ravnaj mojim mislima; Ti upravljaj mojim riječima; Ti se nastani u mome srcu!“. Stoga nemojmo samo formalno stavljati znak križa na sebe, nemojmo se križati nedolično i tek onako, usput. Budimo svjesni da po svakom znaku križa što ga stavljamo na sebe ili na drugoga, naš život bi trebao postajati sve više prožet Bogom i njegovim blagoslovom. Učinimo znak križa i ovoga trenutka, ali mislimo na ono što činimo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pripremio: vlč. Robert Šreter

Dokaz da postoji Bog

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri.
Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini.

"Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?"

Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.

Da li si ti kušao Isusa?

"Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe" (Psalam 34,9)

Isuse, Učitelju, daj da progledam

Katolička duhovna obnova pod imenom ISUSE, UČITELJU, DAJ DA PROGLEDAM! održat će se u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu od 14. – 16. rujna 2007. pod vodstvom fra Zvjezdana Linića.

Seminar će se odvijati:
petak, 14. rujna od 17 do 21 sati (sa stankama);
Subota, 15. rujna prije podne od 9 do 13 sati, i popodne od 16 do 21 sat;
Nedjelja, 16. rujna od 9 do 15 sati; završna misa će početi oko 13 sati.

Ulaz je slobodan!!

Za vrijeme duhovne obnove bit će predavanja, molit će se i pjevati, a osobite molitve bit će upravljene Gospodinu za vrijeme mise i euharistijskog klanjanja za ozdravljenje i oslobođenje. Jasno, najprije će biti upravljen poziv na produbljenje vjere i na obraćenje.

Bit će prigoda i za svetu ispoviejd. A svakog dana centralni trenutak bit će svečana sveta misa.

Uz fra Zvjezdan Linić će biti i drugi svećenici koji će posebno pomagati kod ispovijedanja i potom kod koncelebrirane svete mise. Oni će pomoći i pričešćivati. Za dijeljenje svete pričesti dobro su došli klerici i bogoslovi, časne sestre, kao i laici koji imaju od biskupa dopuštenje za dijeljenje svete pričesti. Potom, bit će tu veliki broj poslužitelja koji će biti prepoznatljivi po prigodnoj majici i po akreditaciji koju će nositi. Sudjeluje i zbor župe Gospe Fatimske na Škrapama iz Splita sa svojim župnikom don Mijom Grozdanićem.

Misa za vatrogasce

Dragi prijatelji, kolege, suradnici, svi ljudi,

u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.

Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.

Od srca vam hvala.

Tri sita

Mudrome Sokratu, sav zadihan, dotrči mladić.

″Čuj Sokrate! Moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...″.

″Stani″, prekine ga Sokrat,″jesi li to što mi želiš reći kroz tri sita propustio?

Prvo je sito istina. Je li sve što mi želiš ispripovjedati istina?″

″Ne znam″, reče mladić, ″čuo sam kako ljudi pričaju i ...″.

″A tako″, reče mudrac, ″ali sigurno si upotrijebio drugo sito. To je sito dobra. Je li to što mi želiš ispričati barem dobro?″

Mladić odvrati odugovlačeći: ″Nije dobro, nego suprotno tomu...″.

″Hm″, prekine ga Sokrat, ″nego upotrijebimo i treće sito, sito važnosti″, i nastavi:″Je li to što mi tako silno želiš reći barem važno?″

″Važno? Pa i nije tako važno...″, odgovori mladić ne gledajući u Sokrata.

″Tako dakle″, završi mudri Sokrat, ″ako to što si mi htio reći nije ni istina, ni dobro, a niti važno, tada sve to zaboravimo i više se time nemojmo opterećivati.″

Markovo 2007

7.9. župe posvećene sv. Marku Križevčaninu slave svog nebeskog zaštitnika, a Varaždinska biskupija slavi zaštitnika svoje biskupije.

U zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina (Selska cesta 91) vjernici će se za svetkovinu svog nebeskog zaštitnika pripremiti trodnevnicom od 4.-6. rujna.

Svaki dan pobožnost sv. Marku Križevčaninu započinje u 17:45 dok svečano misno slavlje s prigodnom propovijedi počinje u 18:30.

Misna slavlja u 18:30 predvode i propodvijedaju:
4.9 (utorak) - mr. Marijan Kušenic
5.9 (srijeda) – župni vikar Antun Nižetic
6.9 (četvrtak) – fra Jure Šimic

Nakon svečanih misa počinje prigodni program.
4.9 - poruku života sv. Marka Križevcanina predstavljaju vjeroucenici iz župe
5.9 - mladi župe i zbor "Laudes" ce predstaviti duhovnu misao i održati glazbenu vecer
6.9 – program pripremaju mladi iz župe sv. Petra i Pavla, Bešici


Na samu svetkovinu u petak 7. rujna mise su u 7:30, 9:30, 11 i 18:30.

Misu u 7:30 sati predvodit ce župni vikar Antun Nižetic, u 9:30 rektor kapele Corpus Domini vlc. Pavao Crnjac, u 11 sati župnik župe sv. Blaža vlc. Zvonimir Sekelj, a vecernju misu s pocetkom u 18,30 predvodit ce i propovijedati župnik u Markuševcu i dekan Remetskog dekanata prec. Zlatko Golubic.

Savjetovalište za zvanja

Isus «onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo» (Lk 6,12-13a), «pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati…» (Mt 3, 13-21).

Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus na Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima.

Evo stručnog odgovora:

Poštovani Rabi Isuse!
Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svim smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe.

Dakle:
Općenito:

Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo Ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.

Pojedinačno: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:

ŠIMUN PETAR: čuvstveno nestabilan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Promjenjiv. Više puta ne zna što je rekao.

ANDRIJA: njegov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.

JAKOV i IVAN: također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni po družbu.

FILIP: veoma naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.

BARTOLOMEJ ili NATANEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.

MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje).

TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.

JAKOV ALFEJEV i TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.

ŠIMUN Revnitelj: skloniji svađi i bodežu, negoli lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.

-Jedini kandidat koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno saobraća s ljudima, sklon poslovnosti i kotaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti, jest JUDA IŠKARIOTSKI. On Ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.

Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!

«Savjetovalište za zvanja»

Lice Isusa Krista

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio je naciniti najljepšu sliku, Kristov portret. Ali, nigdje nije mogao pronaci model prikladan da izrazi patnju i radost, smrt i uskrsnuce, ljudskost i božanstvo. Epifan nije imao mira: konacno je krenuo na put. Prošao je Europu zagledajuci pomno svako lice. Ništa. Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.

Jedne je veceri zaspao moleci psalam: «Lice Tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.» Usnuo je san. Andeo ga je vodio ljudima pokazujuci mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je slicna Kristovoj: radost mlade zarucnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osudenika, dobrotu majke, zgranutost siroceta, strogost suca, veselje zabavljaca, milosrde ispovjednika, izmuceno lice gubavca.

Epifan se vratio u samostan i poceo raditi. Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je opatu i braci koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo lice je bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi covjeka u dubini duše i postavljalo pitanja.


Nemoj tražiti Krista u jednom covjeku, nego u svakom covjeku traži ponešto od Kristova lika.

Sin

Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu.

Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.

Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.

Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.

Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka.

Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”

Mladić je ispružio ruku da preda platno:”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.

S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”

Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.

Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.

Bio je izložen portret sina.

Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:

“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”

Velika tišina... Odjednom netko povikne iz dubine dvorane:

“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”

Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku?? 250 Kn?? 500 Kn?? ...”

Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.”
Međutim, aukcionar opet nastavlja...

“Tko želi Sina?”

Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”

Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.

“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.

Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.

Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”

“ Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.

Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.”

“Ali, slike?” pitaše zainteresirani.

“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,”kada su me zvali da napravim dražbu,u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.”
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!

"DUGA" - Ludbreg

Pjevačko društvo mladih «Trinitas» iz Ludbrega, organizira dana 25. kolovoza 2007. u 19.30 sati već tradicionalni festival duhovne pjesme «DUGA 2007.» koji će se održati u Pučkom otvorenom učilištu «Dragutin Novak» u Ludbregu. Povodom festivala u 18.00h u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, misno će slavlje svojim pjevanjem predvoditi Zbor mladih Varaždinske biskupije.

Na ovogodišnjoj 11. «Dugi» nastupaju:

«Ihthis» Veliki Bukovec,
«Eshaton» Močile,
duo «Aledory» Rijeka,
VIS «Riječ» Split,
«Stepinčeva mladež» Koprivnica,
Predvoditelji liturgijskog pjevanja «Donum» Varaždin,
Sanja Busija i Ines Grabarić iz Ludbrega,
Antonio Tkalec iz Nedeljanca,
«Agnus» Prelog te
duo «Exodus» Čakovec.

"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!..." Lk 12,49

Slatke one vatre se spomeni, kojom srca užeći si htio;

u dušu si stavio je meni i ja želim žar joj širit mio.

Jedna iskra slaba, o božanska tajno!

Može užeć ognja more veličajno.

Da daleko želim Plam ti raznijet sveti, tog se, Bože, sjeti!

Sv. Terezija od Djeteta Isusa

Molitva - razgovor s Bogom (deset pravila savršene kršćanske molitve)

1. Uzmi si svaki dan nekoliko minuta vremena da bi bio sam u tišini… Opusti tijelo, razum i srce.
2. Razgovaraj s Bogom jednostavno i prirodno. Ispri?aj mu sve što imaš u svom srcu. Za to ti nisu potrebne nikakve formule, molitvenici ni tuđi način govora. Govori mu svojim vlastitim riječima. On te sigurno razumije.
3. Vježbaj se u razgovoru s Bogom za vrijeme svog svakodnevnog posla. Ti znaš da je Bog svugdje prisutan. Dosta ti je na par sekundi zatvoriti oči. Gdjegod se nalazio: u trgovini, u autobusu, u vlaku, za pisa?im stolom… Naučit ćeš tako živjeti u Božjoj prisutnosti.
4. Polazi od uvjerenja da te Bog uvijek prati, da je On kod tebe i da te stalno pomaže. Zato nije potrebno da Boga stalno oblije?eš molitvom za njegov blagoslov, nego da mu stalno zahvaljuješ jer On te uistinu stalno prati svojom ljubavlju i blagoslovom.
5. Moli s uvjerenjem da tvoja molitva leti iznad polja i planina, iznad rijeka i mora i da u trenu dostiže one za koje moliš, kao što u istom trenu dopire do Božjeg srca koji ih blagoslivlje i pomaže.
6. Kad moliš moraš uvijek imati u srcu pozitivne misli, a nikako negativne.
7. Uvijek moraš u molitvi biti spreman prihvatiti Božju volju, pa kakva god ona bila: "Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude."
8. Kad moliš, stavi sve naprosto u Božje ruke. Moli za snagu da možeš sa svoje strane učiniti što je najbolje, a sve ostalo prepusti s apsolutnim pouzdanjem dragom Bogu.
9. Izmoli svaki dan jednu molitvu za one koji te ne vole, pa i za one koji su loše prema tebi postupali. To će ti dati neopisivu snagu, odnosno Bog će te obdariti tom snagom zbog takve molitve.
10. Svaki dan moraš se pomoliti za svoju domovinu, kao i za očuvanje općeg mira. Mir je najveći Božji dar.
A kad sabereš svih ovih deset pravila u jedno, onda kad moliš, ponašaj se kao dijete, koje netom što se otac ili majka vrate kući, poleti k njemu ili njoj i sjedne na krilo, pa ispriča sve što ima na srcu.

Theodor Bovet (švicarski teolog i književnik)

Majci Crkve

Majko Crkve!

Daj da Crkva uživa slobodu i mir te može ispunjavati svoje spasiteljsko poslanje! I da za to postane zrela novom zrelošcu vjere i nutarnjeg jedinstva! Pomozi nam da nadvladamo suprotnosti i podijeljenosti! Pomozi nam da ponovno otkrijemo svu jednostavnost i dostojanstvo svoga kršcanskog poziva! Ne daj da uzmanjkaju 'poslenici u Gospodnjem vinogradu'! Posveti obitelji! Bdij nad dušama mladih i nad djetinjim srcima! Pomozi da se nadvladaju moralne ugroženosti što pogadaju temeljne okoliše života i ljubavi! Izmoli nam milost da se stalno obnavljamo za svu ljepotu svjedocenja križu i uskrsnucu Tvoga Sina!
Kolike bih još probleme, Majko, morao da Ti u ovom susretu predocim i da ih jedan po jedan nabrojim. No, Tebi ih sve povjeravam, ta Ti ih znaš bolje od nas i o svima Ti vodiš brigu.
To cinim na mjestu velike posvete koja grli ne samo Poljsku nego svu Crkvu sa svim dimenzijama zemalja i kontinenata - svu Crkvu u Tvome majcinskom srcu.
Svu Crkvu, kojoj sam prvi poslužitelj, Tebi prikazujem i povjeravam s neizmjernim pouzdanjem u Tebe, Majko.

Amen.

Papa Ivan Pavao II.(Iz homilije u Censtohovi, 4. lipnja 1979.)

Prozor

Mladi par se doselio u ulicu.
Slijedećeg jutra, kada su doručkovali žena je opazila susjedu, kako vješa rublje.

- Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
- Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena se osupnula, kada je jednog jutra vidjela, da je susjedino rublje čisto.
Rekla je mužu:
- Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
- Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.

Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu provjeriti kakvoću našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.


Za Riječ za tebe na HKR-u pripremio Zoran Grgić

Stablo i cvijet

U zoru je podno stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.
- Ti si, sigurno, veliki cvijet - reče mu.
- Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.
- Kakva je razlika između stabla i cvijeta? - upita cvijet.
- Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - reče stablo.
- I to je sve?
- Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i
od najblažeg lahora.
- To je sve? - ponovno upita cvijet.
- Vi se možete ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole,
a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu
staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.
- Zar smo mi cvjetovi na putu?
- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.
- Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
- To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena
spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole
cvjetove.
- Onda si ti - reče mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.

Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.



Stjepan Lice

Orahova kora

Promatrajući mnogobrojne ožiljke na njegovoj kori i tražeći spasonosne savjete za život,
pitao mladi, tek stasali orah staroga što mu je sve nanijelo tolike ožiljke na deblu,
te kako je uspio preživjeti sve boli i rane nanesene očito kojekakvim oštrim predmetima.
S mirom u glasu stari je orah mudro prozborio:
Pa i onda kad se radi o neopreznosti ili hiru onoga koji te ranjava, ne znači da te manje boli
takva rana, premda izaziva manje gorčine pa se lakše nositi s njome.
Dok si mlad, kora ti je osjetljiva, te je i najmanji udarac ili porezotina lako ošteuje,
a sporo zarasta i redovito ostaje ožiljak koji raste paralelno s tvojim bićem.
Na žalost ljudi sporo uče kako bi trebali biti pažljiviji s mladim, nezaštićenim bićima,
čija je opna još zelena i tanka, te joj treba vremena da postane tvrda okoštala kora,
što štiti nutrinu od nemara i nepažnje ljudi, koji često urezuju svašta i olako,
ne imajući na umu da rane sporo prolaze, a ožiljci ostaju trajno.
Ipak kad si ranjen, a želiš ozdraviti, ne smiješ dopustiti da ti gorčina osuši dušu,
da se ne stvori neizlječive pukotine.
Naprotiv, iz dubine svoga bića, natopi rane sokom ljubavi, da održi svježom tvoju koru,
dok ne smogne snage za napor priljubljivanja, čuvajući tako tvoju srž od propasti.

don Ivan Bodrožić

Najava...

Evo za sve ljubitelje duhovne glazbe najava jednog koncerta....



Na popularnoj ljetnoj pozornici AMADEO scene u Muzeju za umjetnost i obrt


u utorak 21.08.2007. u 21h


grupa FIDES


gospel/soul/blues program



ULAZNICE:
Prodaja ulaznica na info-pultu uzeja za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb.

svakim danom od 10:00 do 21:00 sat
osim ponedjeljkom od 19:00 do 21:00 sati
i nedjeljom od 10:00 do 14:00 i od 19:00 do 21:00 sat.


Cijena ulaznica: 50,00 kn
za studente i umirovljenike: 40,00 kn


KONTAKT

Za sve informacije o programu, izvođacima, terminima i ulaznicima obratite se na telefone:

Muzej za umjetnost i obrt

info-pult: 01 4882 125
marketing: 01 4882 123
mob: 091 16 85 795

ili pročitajte tekst na stranici grupe Fides
www.grupa-fides.com

Sjedišta u gledalištu nisu numerirana!
Rezervacije se ne primaju!

Oče naš

Čovjek: „Oče naš, koji jesi na nebesima...“

Bog: „Da?“

Čovjek: „Ne smetaj me! Vidiš da molim.“

Bog: „Ali zvao si Me.“

Čovjek: „Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim: „Oče naš koji jesi na nebesima...“

Bog: „Evo opet!“

Čovjek: „Opet što?“

Bog: „Pa zvao si Me. Rekao si: „Oče naš koji jesi na nebesima...“ Evo Me. Što hoćeš?“

Čovjek: „Ali ja nisam ništa time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim „Oče naš“. Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš.“

Bog: „No dobro. Nastavi.“

Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“

Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“

Čovjek: „Mislio čime?“

Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“

Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“

Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“

Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“

Bog: „Dobro, nastavi.“

Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“

Bog: „Ti to stvarno misliš?“

Čovjek: „Naravno, zašto ne?“

Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“

Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“

Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“

Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“

Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“

Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“

Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“

Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“

Bog: „No dobro, hajde.“

Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“

Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“

Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“

Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“

Čovjek: „Strah me je.“

Bog: „Strah!? Čega!“

Čovjek: „Znam što ćeš reći.“

Bog: „Hajde, provjeri me!“

Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“

Bog: „A što je bilo s Ivanom?“

Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“

Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“

Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“

Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“

Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“

Čovjek: „Možeš? Kako?“

Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“

Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“

Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“

Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“

Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“

Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“

Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“

Čovjek: „Što pod time misliš?“

Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“

Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“

Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“

Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“

Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“

Čovjek: „Amen.“

Bog: „Da li znaš što to znači?“

Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan o Tvojih sljedbenika.“

Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“

Čovjek: „Da?“

Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“

Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“

Amen

Dr. fra Anđelko Domazet

Dnevnik jedne Biblije

20.1. Tjedan je mirno prošao. Prvih večeri Nove godine moj vlasnik me redovito čitao,
ali izgleda sada je opet sve zaboravio.
16.2. Danas je bilo proljetno čišćenje. Zajedno s drugim stvarima i ja sam očišćena od prašine
i opet stavljena na svoje staro mjesto.
26.3. Nakon doručka upotrijebio me moj vlasnik.
Gledao je neka mjesta za uskrsnu čestitku.
8. 5. Danas je naporan dan. Moj vlasnik je pošao na studijski dan o Bibliji.
I morao je tražiti poglavlja i retke, ali ih većinom nije pronalazio
iako već stoljećima stoje na svom mjestu.
1. 7. Zajedno s odijelom sam spakirana u kovčeg.
Čini mi se da se spremaju na godišnji odmor.
10.7. Još sam uvijek u kovčegu, iako je iz njega već sve izvađeno.
20.7. Opet sam kod kuće na starom mjestu. Prilično naporno putovanje.
Ne vidim razlog zašto sam putovala, jer nisam upotrebljavana.
10.8. Danas me uzeo moj vlasnik. Pisao je prijatelju i tražio prikladnu rečenicu
da izrazi sućut prilikom smrti njegova oca.
30.8. Danas je moj vlasnik ponovno očistio prašinu.

Čini dobro

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
Nije važno, VOLI GA !

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, ČINI DOBRO !

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, ČINI DOBRO !

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, BUDI ISKREN I POŠTEN !

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno.
Nije važno, STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, POMAŽI IM !

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, DAJ NAJBOLJE OD SEBE !

(bl. Majka Terezija)

Ljubi me kakav jesi

Isus:
Poznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela. Znam tvoju krhkost i lomnost, tvoje grijehe, i svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce.
LJUBI ME KAKAV JESI…

Ako čekaš da budeš anđeo kako bi se prepustio ljubavi, nikad nećeš ljubiti. Iako si plašljiv, preuzeo si obvezu prakticirati vrline. Iako često upadaš u one grijehe koje ne bi želio više činiti, NE DOPUŠTAM TI DA ME NE LJUBIŠ.

Ljubi me kakav jesi. U svakom trenu i u bilo kojoj situaciji, u gorljivosti ili suhoći, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me…kakav jesi…Hoću ljubav tvog siromašnog srca.
AKO ČEKAŠ DA BUDEŠ SAVRŠEN, NEĆEŠ ME NIKADA LJUBITI.

Zar ja ne bih mogao stvoriti od svakog zrna pijeska po jednog anđela blistavog čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Nisam li ja svemoguć? I ako mi se sviđa ostaviti na ništa ona predivna bića i više voljeti siromašnu ljubav tvoga srca, nisam li ja gospodar svoje ljubavi? Pusti me da ljubim, hoću tvoje srce.
S VREMENOM ĆU TE SIGURNO PROMIJENITI, ALI ZA SADA TE LJUBIM TAKVOG KAKAV JESI…

DANAS STOJIM NA VRATIMA TVOGA SRCA kao prosjak: ja, Kralj kraljeva. Kucam i čekam; požuri mi otvoriti. Nemoj trnuti svoju bijedu: kad bi ti poznavao savršeno svoje siromaštvo, umro bi od bola.

RAČUNAM NA TEBE, DARUJ MI RADOST… Ne brini se ako ne posjeduješ vrline; dat ću ti svoje. Kad budeš morao trpjeti, dat ću ti snage. Dao si mi ljubav, dat ću ti da znaš ljubiti više no što možeš sanjati… Ali sjeti se… LJUBI ME KAKAV JESI…

DAO SAM TI SVOJU MAJKU; DOPUSTI NEKA PROĐE, dopusti neka prođe sve iz njezinog srca - tako čistog. Bilo što da se dogodi, nemoj čekati biti svet kako bi se prepustio ljubavi, jer me ne bi ljubio nikada.

Idi…

LJUBI ME KAKAV JESI!

Pustinjak i stranac

Jednom, o zalasku sunca, smjestiše se pustinjak i stranac uz rub neke oaze. Pustinjak klekne i počne se moliti.

Stranac: Kaži mi, što to sada radiš?
Pustinjak: Ta vidiš! Molim.
Stranac: A komu se moliš?
Pustinjak: Bogu.
Stranac: Jesi li ga vidio?
Pustinjak: Nisam.
Stranac: Možeš li ga opipati?
Pustinjak: Ne!
Stranac: A jesi li ga ikada čuo?
Pustinjak: Ne, nikada!
Stranac: Kako si ti smiješan! Svoga Boga nisi nikada ni vidio ni čuo, niti ga opipao, a ipak
vjeruješ u njega i moliš mu se!

Nakon kratka pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo prije izlaska sunca, stranac probudi pustinjaka:

Stranac: Hej, probudi se!
Pustinjak: Što se dogodilo?
Stranac: Mora da je netko prošao kroz naš logor. Lopov ili...
Pustinjak: Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
Stranac: Ne, ali...
Pustinjak: Jesi li ga dohvatio?
Stranac: Ne nisam, ali...
Pustinjak: No, svakako si ga čuo?
Stranac: Nisam ni to, ali...
Pustinjak: Nisi ga ni vidio niti čuo, a niti si ga dohvatio, a ja treba da vjerujem u nekoga!
Stranac: Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo.

U taj čas ukaza se velika crvena kugla, tako sjajna te se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji. Pustinjak se smiješio.

Pustinjak: Da, trag. Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji.

Tada pustinjak, osmjehom na usnama, počne ponovno moliti.