A zašto si ti uopće s njima?

Sjedim na ljetnoj terasi slastičarnice u prometnoj ulici u središtu grada. Za stolom na drugom kraju terase sjedi dvoje djece i s velikim zadovoljstvom u velikim zalogajima grabi sladoled iz svojih vrhom napunjenih čaša. Uz njih sjedi ozbiljan muškarac, vjerojatno njihov otac.

Pred sobom drži širom rastvorene novine i s naglašenom pažnjom čita nešto, barem za njega, osobito važno. Uto pločnikom uz terasu nailazi neki čovjek i, bez prethodnog upozorenja, naglim pokretom istrgne muškarcu novine iz ruku. Muškarac se na čas silno zapanji, ali već sljedećeg trenutka obojica prasnu u smijeh te se srdačno pozdraviše.

-Otkuda ti ovdje? - upita čovjek muškarca koji je čitao novine.

-Evo - reče on. - izveo sam djecu na sladoled. A ja malo čitam novine.

Čovjek ga je nekoliko trenutaka promatrao. I, dok je polagano slagao novine i odlagao ih na stol, upita:
-A zašto si ti, onda, uopće s njima?

Muškarac za stolom se s nelagodom osmjehne. Htjede nešto odgovoriti, ali ga, prije nego je našao pravu riječ, čovjek koji je bio naišao pozdravi i ode. Muškarac je neko vrijeme zbunjeno sjedio i promatrao djecu koja su još uvijek bila zaposlena oko sladoleda. Potom pruži ruku prema novinama, ali, prije nego što ih je dohvatio, povuče ruku k sebi, gotovo kao da se opekao. Osmjehne se te počne nešto govoriti djeci. Djeca sa zanimanjem podigoše pogled sa sladoleda i medu njima poteče živ razgovor.


Dok sam ih promatrao pitao sam se kako se ja odnosim prema vremenu koje provodim sa svojima. Pitao sam se što sam sve spreman utrpati u isti trenutak, kako ništa ne bih propustio. I što sve pobrkam u nastojanju da uštedim vrijeme. Koliko vremena proigram štedeći ga.

Jer bit će da je u čaši dječjeg sladoleda sadržano mnogo više istine nego i u najdebljim i najozbiljinim novinama. I da čovjek životu i svijetu može mnogo više dodati svojim odnosom prema dječjem sladoledu nego prema novinama. Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive trenutke.

Istina, može se zbog toga dogoditi da čovjek nema uvida u sve što se u svijetu zbiva. Ali to je posve zanemarivo ako čovjek ima uvida u dušu onih koje voli. Ako može doticati sreću u njima. Biti s njima ista sreća.


Kada se muškarac spremao da zajedno s djecom pođe, osvrne se s nelagodom oko sebe da provjeri je li tko uočio što se zbilo.

Njegov pogled padne i na mene, ali ja sam se pričinjao kao da ništa ne primjećujem. Poželio sam mu reći da se sve to nije zbivalo samo njemu, ali nisam znao kako bih to učinio. Jer upravo je bio završio jedan važan sat životne škole, i svatko tko je bio spreman razumjeti što se dogodilo, mogao je biti na dobitku.



Stjepan Lice

100ti post.. :))

Evo dragi moji došao je i taj dan.. :))

Ove nedjelje na blogu je objavljen i 100ti post.

Želim zahvaliti svima koji su mi na mail slali tekstove i najave koje sam objavila..

Velika hvala onima koji su mi komentirali na blogu.. Svaka pohvala mi je jako puno značila.. Nadam se da ćete i u budućnosti ostavljati puno komentara...

Veliki pozdrav svima!!

Pet minuta je blago

Ne, ne govori: "To je samo pet minuta, ne vrijedi niti započinjati.
Malo ću sanjariti.

" Ne, ne govori: "Ovo što imam, skoro je ništa - ne isplati se bilo što promijeniti.
Neka ostane tako kako je.

" Ne, ne govori: "Nisam za to, ne želim čak niti pokušati. Drugi će to uraditi."

Ne, ne govori: "Sama to ne znam. Neću se čak niti naprezati.
Takva sam."

Malena, tvojih pet minuta su blago.
Sanjarenja se kao mjehurići od sapunice rasprše, a ti sazrijevaš kroz vrijeme, upravo u tih pet minuta dobro iskorištenih — umnoženih par ili desetak puta.

Malena, tko ti je zatvorio oči za ljepotu, darove i snagu koje je Bog sakrio u tebi?

Malena, kompleksi su jučer.
Tko je upoznao Boga, otkriva Njegove planove i želje danas. Zar ne vidiš da nitko drugi ne može završiti taj zadatak? Nitko drugi, samo ti. Ti za to imaš snage, vremena, strpljivosti.
Svaki dan otkrivaj i ispunjavaj svoje mjesto u tom šarenom Božjem mozaiku.

Malena, i tko je rekao da si sama? To, što trebaš učiniti je toliko malo - samo otvoriti srce Duhu Tješitelju, koji sve može.

Malena, samo se pouzdaj.



Marta Burek, MSC iz knjige "Malena"

Palačinke

U subotnje jutro šestogodisnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje.Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka.

Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, sve to staviti u pećnicu ili na štednjak (i nije znao kako upaliti štednjak!).

Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude, pokušavajući ga odgurnuti, prevrnuo je karton s jajima na pod.

Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu.

Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio bilo je: napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe.

No, tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu...

...

Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam.

No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale.

Prije ili kasnije već ćemo uspjeti...

Nemoj prestati "peći palačinke"...

Nastavi voljeti...