Savršeno srce

Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.

Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.

Iznenada se pojavio starac i rekao:

- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?

Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.

Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.

Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.

- Mora da se šališ, rekao je.

- Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.

- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?

Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.

Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.

Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.

Kyle

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.
Pomislio sam: 'Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak? Ovaj zaista mora biti štreber.'
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (tulumi i nogometna utakmica s prijateljima sutra popodne), zato sam samo slegnuo ramenima i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega. Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.
U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. Dodajući mu naočale, rekao sam: 'oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti.'
Pogledao me i rekao: 'Hej, hvala!' Na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi. Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole. Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu.
Cijeli put do kuće išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga. Pokazalo se da je zanimljiv dečko. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da želi. Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao.
Moji prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: 'Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan! 'Samo se nasmijao i dao mi polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu. Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem. On je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu. Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti.

Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama. Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora. Zato sam ga lupio po leđima i rekao: 'Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!' Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. 'Hvala', rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. 'Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati. Ispričat ću vam priču.'Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je o tome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak.'Hvala Bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti.'
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela. Jednom malom gestom možeš nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Bog nas 'daje' u naše živote, da na neki način utjećemo jedni na druge. Tražite Boga u drugima.

Presvetom Trojstvu

Gospodine Bože, moj Oče,

Ti si moj Bog!

Tvoja mudrost nek me vodi,

tvoja milost nek me uzdržava,

tvoja ljubav nek me raduje,

tvoja istina nek me štiti,

tvoja moć nek me čuva.

Isuse Kriste, Božji Sine,

moj brate i Spasitelju!

Radujem se što si postao čovjekom.

Tvojim putem želim ići.

tvoja muka je moj uspjeh,

tvoja sramota meni čast,

tvoja nedužnost meni opravdanje,

tvoja smrt moj život,

tvoje uskrsnuće moja utjeha.

Duše Sveti, Bože, ti si moj Tješitelj.

Obrati me, jer sam grešan čovjek.

Oživi me, jer sam mrtav.

Probudi me, jer spavam.

Osposobljuj me za vječni život:

prosvjetljuj mi razum, posvećuj volju,

krijepi moju slabu snagu.

Uza me budi,

kod mene stanuj,

uza me ostani,

o Presveto Trojstvo.

Duh Božji u tebi

Duh koji tebe oduhovljuje nastanit će se i u tvome domu.

O tebi ovisi hoće li tvoj dom biti komadić neba ili hladan prostor između mrtvih opeka.

Ako se u tvome krutom svijetu ne osjećaš sposobnim za dobrotu, srdačnost i ljubav,

nemoj tu svoju nevolju zadržati za sebe.

Pokušaj moliti.

Zar ne možemo pokušati stvarati tišinu,

tražiti duha svjetla, duha ljubavi, Duha Božjega?

Kad se Duh Božji nastani u našim srcima, ubirat ćemo i njegove divne plodove.

Ovo su plodovi Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, srdačnost, dobrota, vjernost, blagost, opuštenost i skromnost.

Phil Bosmans

Rad i molitva

Možete biti iscrpljeni od rada i ubijeti se od posla, ali ako vam rad nije prožet ljubavlju potpuno je nekoristan.Raditi bez ljubavi znači robovati.

Neke osobe ne mole. nemaju vremena i to opravdavaju brzinom života.

To je nemoguće. Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva.Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god to zvučalo primamljivo.

Važno je biti s Njim , živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju.
Možete moliti dok radite.

Rad ne sprečava molitvu i molitva ne sprečava rad.Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu;" Volim te, Bože , vjerujm Ti, trebam Te."

Sitnice poput takvih čudesne su molitve.

Majka Tereza