Legenda o pameti i srcu

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, a neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili na vrijeme stati u red.

Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.

- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.

Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:

- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.



Stjepan Lice

Kada prestaje noć

Pitali su jednog starog rabina kada počinje dan i kada prestaje noć.
»Je li to onog časa kada se izdaljega može razlikovati pas od ovce?«, upita prvi učenik.
»Ne«, odgovori učitelj.
»A je li to onoga trena kada se razlikuje smokva od datulje«, upita znatiželjno drugi učenik.

Kada je i on dobio niječan odgovor, upitali su ostali rabina:
»Reci nam ti kad mi ne znamo.«

A mudri i dobri učitelj zaključi: »Noć prestaje a dan počinje kada možeš u lice pogledati svaku osobu i u njoj prepoznati svojeg brata ili sestru. Sve do tada u tvojem je oku tama.«

Manji križ

Čovjek je, noseći svoj križ, hodao između ljudi koji su nosili svoje križeve. Svi ljudi išli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili različiti, ali su svi bili veoma teški, nezgrapni, veliki, dugački. Čovjek je odlučio skratiti svoj križ i u tome je uspio. Otad mu je život bio lakši, manje se mučio u hodu i brže je išao.

I tako su najzad svi došli pred vrata raja. Pred samim vratima raja čekalo ih je iznenađenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom su, prelazeći svaki preko svoga križa, ulazili u raj.

Ali križ onog čovjeka bio je prekratak!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Često stojimo pred ogledalom. Ujutro dok se brijemo, uređujemo frizuru ili stavljamo šminku. Kad se obučemo, provjerimo u ogledalu kako nam odjeća stoji. Slijedeći put kad stanete pred ogledalo, stanite uspravno, spojenih nogu i raširite ruke u vodoravni položaj. Što vidite?

Zamislite pred sobom kartu svijeta. Povucite zamišljenu crtu od istoka na zapad i od sjevera na jug. Što ste dobili? U oba slučaja pred nama je lik križa. Netko će reći da je to prilično navučena aluzija, ne baš previše uvjerljiva. Ali mi kršćani znamo da to nije samo zgodna slika, nego da u stvarnosti križ stoji u temelju naše ljudske opstojnosti i stvarnosti svega stvorenoga. Križ Krista Gospodina razdjelnica je i središnja točka čitave ljudske povijesti; Njegov križ je os oko koje se vrti sva stvorena stvarnost.

Danas je upravo blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Nama kršćanima križ je najveći vjerski simbol. On je daleko više od dviju greda položenih okomito jedna na drugu. On nipošto nije znak sramote i poraza iako je na njemu umro naš Učitelj i Gospodin. Križ nije samo kulturološki znak po kojemu se kršćani razlikuju od pripadnika neke druge religijske skupine ili ateista i agnostika pa čak niti samo znak raspoznavanja ili pripadnosti istoj interesnoj skupini.

Pogled na križ čovjeku kršćaninu govori nešto puno više. On nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav koja je išla tako daleko da je postala ruglo i sramota, dopustila da bude ponižena, odbačena i ubijena, a sve s ciljem da svakome ljudskom stvoru donese spasenje i blagoslov. Križ je čudesan znamen samoga Boga koji dolazi među nas, biva odbijen ali on ne odbija nas nego nas prihvaća i pretvara u svoju djecu.

Križ je simbol smislenosti ljudskoga života i u onim teškim situacijama kada se čini da nema nikakvog smisla. Križ vraća izgubljenu nadu i obnavlja posustalu snagu. On podiže iz depresije i očaja, u nepovrat razgoni malodušnost i pobjeđuje mržnju i nepravdu. On čovjeku vraća dostojanstvo i ispunjava ga mirom koji nitko i ništa drugo ne može dati. Upravo onako kako je doživio rimski car neposredno prije odlučujuće bitke kada je na nebu ugledao križ i začuo glas: „U ovom znaku ćeš pobijediti!“, tako i mi u znaku križa svaki svoj poraz možemo pretvoriti u pobjedu.

Križ nas obično na početku života uvodi u zajednicu Božjega naroda, sa znakom križa napuštamo ovaj svijet i ulazimo u vječnost. A između ta dva granična momenta, križ bi trebao biti stvarnost u kojoj ćemo proživjeti ovu zemaljsku dionicu svoga života. Pri tome ne mislim prvenstveno na križ kao simbol muke i patnje, nego na križ kao nositelja životnih uvjerenja, opredjeljenja i stavova. Križ kao stalni podsjetnik da smo Božja djeca, Kristovi učenici, koji bi se trebali i ponašati u skladu s tim svojim izabranjem.

Prečesto nosimo križ o lančiću svoga vrata, imamo ga obješenog na zidu svoga doma ili zataknutog o retrovizor svoga auta, ali se ponašamo kao da ga nemamo u srcu. Nerijetko nam križ biva samo izvanjski znak, fasada kojom kao da želimo prikriti i prekriti svoje slabosti ili pak amajlija koja bi nas trebala čuvati kada nam crna mačka pređe preko ulice.

U trenutku kada svećenik počinje naviještati Evanđelje, stavljamo znamen križa na čelo, usne i na grudi. Time želimo izraziti svoju vjeru i uputiti molitvu: „Ti, Gospodine, ravnaj mojim mislima; Ti upravljaj mojim riječima; Ti se nastani u mome srcu!“. Stoga nemojmo samo formalno stavljati znak križa na sebe, nemojmo se križati nedolično i tek onako, usput. Budimo svjesni da po svakom znaku križa što ga stavljamo na sebe ili na drugoga, naš život bi trebao postajati sve više prožet Bogom i njegovim blagoslovom. Učinimo znak križa i ovoga trenutka, ali mislimo na ono što činimo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pripremio: vlč. Robert Šreter

Dokaz da postoji Bog

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri.
Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini.

"Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?"

Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.

Da li si ti kušao Isusa?

"Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe" (Psalam 34,9)

Isuse, Učitelju, daj da progledam

Katolička duhovna obnova pod imenom ISUSE, UČITELJU, DAJ DA PROGLEDAM! održat će se u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu od 14. – 16. rujna 2007. pod vodstvom fra Zvjezdana Linića.

Seminar će se odvijati:
petak, 14. rujna od 17 do 21 sati (sa stankama);
Subota, 15. rujna prije podne od 9 do 13 sati, i popodne od 16 do 21 sat;
Nedjelja, 16. rujna od 9 do 15 sati; završna misa će početi oko 13 sati.

Ulaz je slobodan!!

Za vrijeme duhovne obnove bit će predavanja, molit će se i pjevati, a osobite molitve bit će upravljene Gospodinu za vrijeme mise i euharistijskog klanjanja za ozdravljenje i oslobođenje. Jasno, najprije će biti upravljen poziv na produbljenje vjere i na obraćenje.

Bit će prigoda i za svetu ispoviejd. A svakog dana centralni trenutak bit će svečana sveta misa.

Uz fra Zvjezdan Linić će biti i drugi svećenici koji će posebno pomagati kod ispovijedanja i potom kod koncelebrirane svete mise. Oni će pomoći i pričešćivati. Za dijeljenje svete pričesti dobro su došli klerici i bogoslovi, časne sestre, kao i laici koji imaju od biskupa dopuštenje za dijeljenje svete pričesti. Potom, bit će tu veliki broj poslužitelja koji će biti prepoznatljivi po prigodnoj majici i po akreditaciji koju će nositi. Sudjeluje i zbor župe Gospe Fatimske na Škrapama iz Splita sa svojim župnikom don Mijom Grozdanićem.

Misa za vatrogasce

Dragi prijatelji, kolege, suradnici, svi ljudi,

u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.

Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.

Od srca vam hvala.

Tri sita

Mudrome Sokratu, sav zadihan, dotrči mladić.

″Čuj Sokrate! Moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...″.

″Stani″, prekine ga Sokrat,″jesi li to što mi želiš reći kroz tri sita propustio?

Prvo je sito istina. Je li sve što mi želiš ispripovjedati istina?″

″Ne znam″, reče mladić, ″čuo sam kako ljudi pričaju i ...″.

″A tako″, reče mudrac, ″ali sigurno si upotrijebio drugo sito. To je sito dobra. Je li to što mi želiš ispričati barem dobro?″

Mladić odvrati odugovlačeći: ″Nije dobro, nego suprotno tomu...″.

″Hm″, prekine ga Sokrat, ″nego upotrijebimo i treće sito, sito važnosti″, i nastavi:″Je li to što mi tako silno želiš reći barem važno?″

″Važno? Pa i nije tako važno...″, odgovori mladić ne gledajući u Sokrata.

″Tako dakle″, završi mudri Sokrat, ″ako to što si mi htio reći nije ni istina, ni dobro, a niti važno, tada sve to zaboravimo i više se time nemojmo opterećivati.″

Markovo 2007

7.9. župe posvećene sv. Marku Križevčaninu slave svog nebeskog zaštitnika, a Varaždinska biskupija slavi zaštitnika svoje biskupije.

U zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina (Selska cesta 91) vjernici će se za svetkovinu svog nebeskog zaštitnika pripremiti trodnevnicom od 4.-6. rujna.

Svaki dan pobožnost sv. Marku Križevčaninu započinje u 17:45 dok svečano misno slavlje s prigodnom propovijedi počinje u 18:30.

Misna slavlja u 18:30 predvode i propodvijedaju:
4.9 (utorak) - mr. Marijan Kušenic
5.9 (srijeda) – župni vikar Antun Nižetic
6.9 (četvrtak) – fra Jure Šimic

Nakon svečanih misa počinje prigodni program.
4.9 - poruku života sv. Marka Križevcanina predstavljaju vjeroucenici iz župe
5.9 - mladi župe i zbor "Laudes" ce predstaviti duhovnu misao i održati glazbenu vecer
6.9 – program pripremaju mladi iz župe sv. Petra i Pavla, Bešici


Na samu svetkovinu u petak 7. rujna mise su u 7:30, 9:30, 11 i 18:30.

Misu u 7:30 sati predvodit ce župni vikar Antun Nižetic, u 9:30 rektor kapele Corpus Domini vlc. Pavao Crnjac, u 11 sati župnik župe sv. Blaža vlc. Zvonimir Sekelj, a vecernju misu s pocetkom u 18,30 predvodit ce i propovijedati župnik u Markuševcu i dekan Remetskog dekanata prec. Zlatko Golubic.