Marija, majka Isusova usnula je san, te Josipu, svome muzu kazuje ovako:
"Josipe usnula sam san, ali mi se cini da ga uopce ne razumijem. Sanjala sam izgleda nesto o rodjendanskoj proslavi za naseg sina. Cini mi se da je to bilo to. Ljudi su se tjednima pripremali za slavlje njegova rodjendana. Ukrasili su svoje domove i kupili nova odijela. Isli su u kupovinu kupiti najdragocijenije darove. Ali znas sto? Sve je to bilo cudno i neshvatljivo jer darovi koje su kupili nisi bili za Isusa. Zamotali su ih u predivan papir, zavezali s prekrasnim masnama i stavili ih ispod drveta. Da, drveta Josipe. Imali su drvo u svojoj kuci. I drvo su okitili. Grancice drveta bile su ukrasene necim svjetlucavim. Na vrhu drveta bila je jedna figura. Cini mi se da je bio andjeo. Izgledao je divno. Svi su se smijali i bili sretni. Svi su bili uzbudjeni vidjevsi darove. Ali, znas sto se dogodilo, Josipe? Oni su darove dali svima, ali ne mom sinu. Mislim da ga cak nisu ni pozvali na rodjendanskou festu. Jos gore od toga, nisu ga cini mi se ni poznavali! Nijednom nisu spomenuli njegovo ime.
Ne izgleda li to cudno? Proci kroz sve te ceremonije kupovanja i kicenja, a dijete cak i ne poznajete. Imala sam najcudniji osjecaj misleci stalno o ovome: da je nas sin otisao na to slavlje njegova rodjendana, on bi se osjecao vrlo neugodno.
Sve je bilo tako divno, svi su bili tako dragi, a meni se ipak plakalo. Kako zalosno za Isusa NE BITI POZELJAN, niti pozvan na svoje vlastito rodjendansko slavlje. Sretna sam da je to bio samo san. Kako bi to bilo strasno da se to u stvarnosti dogadja!"
Otvori svoje srce! Neka u njemu uvijek živi duh Božića - ljubav...
Nema komentara:
Objavi komentar