Jedna je žena, jedne noći, čekala u zračnoj luci, imala je još nekoliko slobodnih sati prije leta. Potražila je knjigu u trgovini zračne luke, kupila je vrećicu keksa i našla si mjesto.
Zaokupljena knjigom ipak je vidjela da je čovjek kraj nje, potpuno ćelav, uzeo keks ili dva iz vrečice koja je stajala između njih, nije se obazirala, da izbjegne sukob.
Čitala je, jela kekse, i gledala na sat, a hrabri kradljivac tamanio je njene kekse. Postajala je sve ljuća kako su minute tekle, misleći: '' Da nisam toliko pristojna, iskopala bih mu oko.''
On bi uzeo keks svaki put kad i ona. Kad je ostao samo jedan pitala se što će on učiniti.
S osmijehom na licu i nemirnim pogledom uzeo je posljednji keks i prepolovio ga. Njoj je ponudio pola, dok je on pojeo drugu polovicu.
Uzela ga je i pomislila:'' O, Bože, ovaj čovjek ima petlje, ali je i sirov, zašto? Jer nije pokazao zahvalnost!''
Nije se mogla sjetiti kad je bila toliko ogorčena, i s olakšanjem je primijetila da je najavljen njezin let. Uzela je svoje stvari i pošla prema izlazu, ne htijući se osvrnuti na ''nezahvalna lopova''. Ušla je u zrakoplov i utonula u svoje sjedište, posegnula je za knjigom, koju je gotovo pročitala.
Kad je došla do svoje prtljage, ostala je zapanjena. Pred očima je ugledala svoju vrečicu keksa. ''Ako su moji ovdje,'' očajno je zakukala, ''onda su oni pripadali njemu i on ih je podijelio!'' Kasno za ispriku, bolno je shvatila.
Valeri Cox
Nema komentara:
Objavi komentar