Četiri svijeće

Četiri su svijeće polagano gorjele.

Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:

"JA SAM MIR.NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI."

I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:

"JA SAM VJERA. NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM."

Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila:

"JA SAM LJUBAV.NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE."

I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo jedno dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.

"ŠTO JE TO?" upitalo je dijete. "VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA."

I rekavši to, počelo je plakati.

Uto je progovorila četvrta svijeća:

"NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA."

Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..

NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!