Jednom, o zalasku sunca, smjestiše se pustinjak i stranac uz rub neke oaze. Pustinjak klekne i počne se moliti.
Stranac: Kaži mi, što to sada radiš?
Pustinjak: Ta vidiš! Molim.
Stranac: A komu se moliš?
Pustinjak: Bogu.
Stranac: Jesi li ga vidio?
Pustinjak: Nisam.
Stranac: Možeš li ga opipati?
Pustinjak: Ne!
Stranac: A jesi li ga ikada čuo?
Pustinjak: Ne, nikada!
Stranac: Kako si ti smiješan! Svoga Boga nisi nikada ni vidio ni čuo, niti ga opipao, a ipak
vjeruješ u njega i moliš mu se!
Nakon kratka pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo prije izlaska sunca, stranac probudi pustinjaka:
Stranac: Hej, probudi se!
Pustinjak: Što se dogodilo?
Stranac: Mora da je netko prošao kroz naš logor. Lopov ili...
Pustinjak: Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
Stranac: Ne, ali...
Pustinjak: Jesi li ga dohvatio?
Stranac: Ne nisam, ali...
Pustinjak: No, svakako si ga čuo?
Stranac: Nisam ni to, ali...
Pustinjak: Nisi ga ni vidio niti čuo, a niti si ga dohvatio, a ja treba da vjerujem u nekoga!
Stranac: Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo.
U taj čas ukaza se velika crvena kugla, tako sjajna te se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji. Pustinjak se smiješio.
Pustinjak: Da, trag. Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji.
Tada pustinjak, osmjehom na usnama, počne ponovno moliti.
Stranac: Kaži mi, što to sada radiš?
Pustinjak: Ta vidiš! Molim.
Stranac: A komu se moliš?
Pustinjak: Bogu.
Stranac: Jesi li ga vidio?
Pustinjak: Nisam.
Stranac: Možeš li ga opipati?
Pustinjak: Ne!
Stranac: A jesi li ga ikada čuo?
Pustinjak: Ne, nikada!
Stranac: Kako si ti smiješan! Svoga Boga nisi nikada ni vidio ni čuo, niti ga opipao, a ipak
vjeruješ u njega i moliš mu se!
Nakon kratka pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo prije izlaska sunca, stranac probudi pustinjaka:
Stranac: Hej, probudi se!
Pustinjak: Što se dogodilo?
Stranac: Mora da je netko prošao kroz naš logor. Lopov ili...
Pustinjak: Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
Stranac: Ne, ali...
Pustinjak: Jesi li ga dohvatio?
Stranac: Ne nisam, ali...
Pustinjak: No, svakako si ga čuo?
Stranac: Nisam ni to, ali...
Pustinjak: Nisi ga ni vidio niti čuo, a niti si ga dohvatio, a ja treba da vjerujem u nekoga!
Stranac: Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo.
U taj čas ukaza se velika crvena kugla, tako sjajna te se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji. Pustinjak se smiješio.
Pustinjak: Da, trag. Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji.
Tada pustinjak, osmjehom na usnama, počne ponovno moliti.
3 komentara:
hej dijana! sviđa mi se tvoj blog! super su ti pričice, veoma inspirativne, diraju u dušu... samo tako nastavi, i obećajem da ću biti redoviti posjetitelj tvog bloga... pusač
Ey Marina!
Drago mi je da posjećuješ moj blog. Ideja bloga je i bila da na njemu budu poticajni tekstovi i misli. Naravno, svaku kritiku i prijedlog sa radošću prihvaćam. ;)
Tekstove možeš pročitati i u školi na početku sata kao uvod u sat u idućoj šk.god(nadam se da vam prof. daje takve nazovi zadaće).
Nadam se da uživaš na moru i da vas ne kupa kiša kao nas u Zagrebu.
Vidimo se u 9. mjesecu!!
Pusica!!!
vrlo zanimljivo, hvala
Objavi komentar