Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život. Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me. A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku. Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?
"Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
19 lipnja 2007
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar