A zašto si ti uopće s njima?

Sjedim na ljetnoj terasi slastičarnice u prometnoj ulici u središtu grada. Za stolom na drugom kraju terase sjedi dvoje djece i s velikim zadovoljstvom u velikim zalogajima grabi sladoled iz svojih vrhom napunjenih čaša. Uz njih sjedi ozbiljan muškarac, vjerojatno njihov otac.

Pred sobom drži širom rastvorene novine i s naglašenom pažnjom čita nešto, barem za njega, osobito važno. Uto pločnikom uz terasu nailazi neki čovjek i, bez prethodnog upozorenja, naglim pokretom istrgne muškarcu novine iz ruku. Muškarac se na čas silno zapanji, ali već sljedećeg trenutka obojica prasnu u smijeh te se srdačno pozdraviše.

-Otkuda ti ovdje? - upita čovjek muškarca koji je čitao novine.

-Evo - reče on. - izveo sam djecu na sladoled. A ja malo čitam novine.

Čovjek ga je nekoliko trenutaka promatrao. I, dok je polagano slagao novine i odlagao ih na stol, upita:
-A zašto si ti, onda, uopće s njima?

Muškarac za stolom se s nelagodom osmjehne. Htjede nešto odgovoriti, ali ga, prije nego je našao pravu riječ, čovjek koji je bio naišao pozdravi i ode. Muškarac je neko vrijeme zbunjeno sjedio i promatrao djecu koja su još uvijek bila zaposlena oko sladoleda. Potom pruži ruku prema novinama, ali, prije nego što ih je dohvatio, povuče ruku k sebi, gotovo kao da se opekao. Osmjehne se te počne nešto govoriti djeci. Djeca sa zanimanjem podigoše pogled sa sladoleda i medu njima poteče živ razgovor.


Dok sam ih promatrao pitao sam se kako se ja odnosim prema vremenu koje provodim sa svojima. Pitao sam se što sam sve spreman utrpati u isti trenutak, kako ništa ne bih propustio. I što sve pobrkam u nastojanju da uštedim vrijeme. Koliko vremena proigram štedeći ga.

Jer bit će da je u čaši dječjeg sladoleda sadržano mnogo više istine nego i u najdebljim i najozbiljinim novinama. I da čovjek životu i svijetu može mnogo više dodati svojim odnosom prema dječjem sladoledu nego prema novinama. Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive trenutke.

Istina, može se zbog toga dogoditi da čovjek nema uvida u sve što se u svijetu zbiva. Ali to je posve zanemarivo ako čovjek ima uvida u dušu onih koje voli. Ako može doticati sreću u njima. Biti s njima ista sreća.


Kada se muškarac spremao da zajedno s djecom pođe, osvrne se s nelagodom oko sebe da provjeri je li tko uočio što se zbilo.

Njegov pogled padne i na mene, ali ja sam se pričinjao kao da ništa ne primjećujem. Poželio sam mu reći da se sve to nije zbivalo samo njemu, ali nisam znao kako bih to učinio. Jer upravo je bio završio jedan važan sat životne škole, i svatko tko je bio spreman razumjeti što se dogodilo, mogao je biti na dobitku.



Stjepan Lice

100ti post.. :))

Evo dragi moji došao je i taj dan.. :))

Ove nedjelje na blogu je objavljen i 100ti post.

Želim zahvaliti svima koji su mi na mail slali tekstove i najave koje sam objavila..

Velika hvala onima koji su mi komentirali na blogu.. Svaka pohvala mi je jako puno značila.. Nadam se da ćete i u budućnosti ostavljati puno komentara...

Veliki pozdrav svima!!

Pet minuta je blago

Ne, ne govori: "To je samo pet minuta, ne vrijedi niti započinjati.
Malo ću sanjariti.

" Ne, ne govori: "Ovo što imam, skoro je ništa - ne isplati se bilo što promijeniti.
Neka ostane tako kako je.

" Ne, ne govori: "Nisam za to, ne želim čak niti pokušati. Drugi će to uraditi."

Ne, ne govori: "Sama to ne znam. Neću se čak niti naprezati.
Takva sam."

Malena, tvojih pet minuta su blago.
Sanjarenja se kao mjehurići od sapunice rasprše, a ti sazrijevaš kroz vrijeme, upravo u tih pet minuta dobro iskorištenih — umnoženih par ili desetak puta.

Malena, tko ti je zatvorio oči za ljepotu, darove i snagu koje je Bog sakrio u tebi?

Malena, kompleksi su jučer.
Tko je upoznao Boga, otkriva Njegove planove i želje danas. Zar ne vidiš da nitko drugi ne može završiti taj zadatak? Nitko drugi, samo ti. Ti za to imaš snage, vremena, strpljivosti.
Svaki dan otkrivaj i ispunjavaj svoje mjesto u tom šarenom Božjem mozaiku.

Malena, i tko je rekao da si sama? To, što trebaš učiniti je toliko malo - samo otvoriti srce Duhu Tješitelju, koji sve može.

Malena, samo se pouzdaj.



Marta Burek, MSC iz knjige "Malena"

Palačinke

U subotnje jutro šestogodisnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje.Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka.

Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, sve to staviti u pećnicu ili na štednjak (i nije znao kako upaliti štednjak!).

Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude, pokušavajući ga odgurnuti, prevrnuo je karton s jajima na pod.

Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu.

Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio bilo je: napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe.

No, tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu...

...

Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam.

No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale.

Prije ili kasnije već ćemo uspjeti...

Nemoj prestati "peći palačinke"...

Nastavi voljeti...

Proslava blagdana sv. Marka Križevčanina

U zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina u Selskoj cesti u tijeku je proslava župnog zaštitnika.

Vjernici župe se posebno pripremaju za blagdan trodnevnicom, a raspored pripreme je ovaj:

17:45 - svaku večer pobožnost sv. Marku Križevčaninu,a u 18:30 - euharistija s homilijom.

U četvrtak, 4. 9. misu predvodi župni vikar Bruno Matos, a pjeva: mješoviti župni zbor.
U petak, 5. 9. misu predvodi mr. Marijan Kušenić, župnik, a pjeva župni zbor mladih Laudes. Zadnji dan priprave u subotu, 6. 9. misu predvodi Đuro Zrakić, svećenik i publicist, a pjeva zbor mladih župe Bešići.

Na sam blagdan sv. Marka Križevčanina (u nedjelju 7.rujna) mise će biti:

7:30 – mr. Marijan Kušenić, župnik

9:30 – mons. Alojzije Petrović

11:00 - Središnje misno slavlje predslavi preč. mr. Josip Kuhtić, rektor KatedralePjeva: mješoviti župni zborNakon sv. mise liturgijska zajednica nastavlja bratsko druženje prigodnim domjenkom ispred crkve uz glazbeni program.

18:30 – Bruno Matos, župni vikar


Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!

Križ nek ti sačuva ime

Prvi će put hrvatski svetac, i to treći hrvatski svetac te prvi i jedini svetac Zagrebačke nadbiskupije – sveti Marko Križevčanin – prigodnim koncertom biti predstavljen u hramu hrvatske glazbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Koncert nosi naziv «Križ nek' ti sačuva ime – Sveti Marko Križevčanin i Križevci u Lisinskom». Koncert organizira Udruga za promicanje znamenitih Križevčana «Dr. Stjepan Kranjčić» kojoj su se organizacijski priključile obje križevačke župe: BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina te sv. Ane, kao i Grad Križevci.

Glazbeni će događaj biti održan na blagdan sv. Marka u nedjelju 7. rujna s početkom u 20 sati.
Na njemu će se sveca predstaviti kroz raznolike glazbene i dramske izvedbe te kao zaštitnika katoličkog tiska, što je još četrdesetih godina prošloga stoljeća odredio sada bl. Alojzije Stepinac, te kao zaštitnika europskih integracija, što sv. Marko po svojem poslanju i djelovanju uistinu jest.
Nastupit će poznati hrvatski pjevači različitih glazbenih usmjerenja:
Ivanka Boljkovac, Mira Vlahović, Barbara Othman, Tvrtko Stipić, Nikša Radovanović, Jacques Houdek, Kvartet “Gubec”, Klapa “Sagena”, VS “Allegro”, Maja Blagdan, Daniela Sisgoreo-Morsan, Adam Končić, Vid Balog, Rene Medvešek, Tomislav Martić, Tomislav Baran, Vlasta Kliček, Zoran Homen.

U programu će gostovati:
Tatjana Matejaš Tajči (video vezom) te Marko Perković Thompson, a svirat će najbolji hrvatski amaterski orkestri, sve Križevčani, od kojih tamburaši već duže vrijeme imaju status najboljih u Europi.

Tako će svoje umijeće na instrumentima pokazati:
Tamburaški orkestar GŠ Alberta Štrige sa solisticom Anom Fortuna i dirigentom Stjepanom Fortuna, zatim Gradski puhački orkestar Križevci s dirigentom Mariom Komazinom te HPD “Kalnik” uz orgulje Ozrena Bogdanovića i dirigenticu Branku Špoljar. Harfu će svirati Marija Mlinar, a kroz program će voditi Lejdi Oreb i Tanja Baran.

Tim će koncertom započeti tromjesečna Dobrotvorna akcija «Dr. Stjepan Kranjčić» radi promicanja štovanja sv. Marka, a u iščekivanju skorog početka gradnje svetišta sv. Marka u Križevcima.

Pokrovitelj je potpredsjednik Vlade RH Damir Polančec.

Gospodin moj i Bog moj

U ovoj godini svetog Pavla održat će se velika katolička duhovna obnova u Domu sportova u velikoj dvorani na Trešnjevci u Zagrebu. Bit će to za vikend od 05.-07. rujna.


Naslov te duhovne obnove obraćenja i molitve za ozdravljenje i oslobođenje glasi: GOSPODIN MOJ I BOG MOJ.


To su riječi priznanja i vjere, poniznog predanja i ljubavi što ih je izrekao sveti Toma apostol, zvani “nevjerni Toma”, kad se uskrsnuli Gospodin Isus objavio njemu i apostolima dok su bili skupa. Tada je i Toma povjerovao i pao pred Isusa pošto je ugledao njegove rane na rukama, nogama i na prsima.


Raspored će biti uobičajen:
u petak, prvog dana počinje u 17 sati i traje vjerojatno do 21 sat
u subotu bit će prije podne od 9 do 13 sati, a popodne od 16 do 21 sat
u nedjelju je od 9 do 15 sati


Duhovnu obnovu organizira kuća susreta TABOR i katolička izdavačka kuća «TEOVIZIJA».

Welcome back!!

Pozdrav svima!!!

Evo nakon ljetne stanke blog je opet aktivan... Kao i uvijek na njemu će biti neke poučne priče i misli, ali i najave vjerskih događaja.

Nadam se da ćete i dalje posjećivat moj blog i ostavljat mi puno, puno komentara.

I dalje možete u komentarima ostavljat imena pjesma (ako znate ime) ili njihove stihove (pa ću onda ja pokušat odgonetnut o kojoj se pjesmi radi).

Svima vam želim sretan i uspješan početak nove akademske i školske godine!!

Velika pusa svima!!

Žena i pas

Mudri učitelj ispriča ovu priču:

U nekom selu živjela je žena grešna ponašanja. Jednog dana žureći na grešni posao prolazila je poljem.

Na putu iznenada ugleda zdenac kraj kojeg je bio pas. Isplažena jezika dahtao je od žeđi.

Unatoč žurbi odustade ona od posla. Od cipele napravi zdjelu, od kaputa uže te izvuče vodu i napoji psa.

Učitelj zatim tišim glasom nastavi: Zbog tog dobročinstva Bog je blagoslovi i učini velikom u oba svijeta. Nakon što umrije vidjeh je kako lijepa poput mjeseca ulazi u raj. Iako je bila grešnica od Boga je dobila veliku nagradu samo zato što je napojila psa.

Ako i načas utješiš tuđe srce, tvoja će nagrada biti veća od obaju svjetova.


Attar

Lako-teško

Lako je biti upisan u nečijem imeniku...
Teško je biti upisan u nečijem srcu...

Lako je suditi o greškama drugih...
Teško je priznati svoje greške...

Lako je raniti nekoga, tko nas voli...
Teško je zacijeliti tu ranu...

Lako je oprostiti nekome...
Teško je moliti oproštaj...

Lako je izboriti pobjedu...
Teško je priznati poraz...

Lako je sanjati svake noći...
Teško je ostvariti svoje snove...

Lako je moliti svake noći...
Teško je pronaći Boga u malim stvarima...

Lako je reći, da ljubimo...
Teško je to pokazati svaki dan...

Lako je kritizirati ostale...
Teško je poboljšati sebe…

Lako je misliti na poboljšanja…
Teško je prestati misliti na to i ostvariti...

Lako je primati…
Teško je davati…

Lako je čitati ovako nešto...
Teško je primjeniti u svoje življenje...


autor nepoznat- u wlatkinoj nadoradi


Preuzeto sa: www.palotinci.hr

Kruh naš

Kruh: Tako običan, tako svakodnevan, a tako rječit. A ljudi k'o ljudi, lako se navikavaju i ne primjećuju bremenitost poruke u svakodnevnom. Zastanimo zato načas i razmislimo o kruhu. Običnom, svakodnevnom kruhu.Da bi se kruh napravio, potrebno je imati brašno, vodu, sol i kvasac. Neka nam progovore danas o sebi i, govoreći o sebi, neka nam progovore i o nama.

Brašno: Pšenično brašno bi moglo govoriti beskrajno. Moglo bi nam govoriti o zrnu koje je, bačeno u zemlju, umrlo da bi donijelo obilat plod. Moglo bi nam govoriti o trudu seljaka u sjetvi, o brizi u zrenju i o njegovoj sreći u žetvi. Ali nek' nam danas progovori o mnoštvu zrnja koje čini jedno brašno, od kojega je umiješen kruh. Mnoštvo zrnja koje je zajedno učinilo ovaj kruh uči nas o potrebi zajedništva. Čovjek treba drugog čovjeka. Čovjek treba voljeti i biti voljen. Čovjek treba pomoći i dopustiti da mu se pomogne. Kad pogledaš kruh, poručuje nam brašno, sjeti se da nisi sam i brini se za druge.

Voda: Voda je, vele, izvor života. Ona nas krijepi, ona nas pere. Ona nas hladi, ona nas grije. Voda je uvjet života. Kad su mudri ljudi proučavali vodu, došli su do čudnog otkrića: molekula vode sastavljena je od vodika i kisika. Pa se začudiše. Vodik gori, kisik omogućuje gorenje, a voda, gle čuda!, voda gasi vatru. Kad pogledaš kruh, poručuje nam voda, odluči da nikada nikoga nećeš unaprijed osuditi, nego svakome pristupi otvorena srca. Možda ispod tvrde ljuske pronađeš biser.

Sol: Postoji morska i kamena sol. Premda dolaze iz različitog izvora, cilj im je isti - žele uljepšati život. Sol je najvažniji začin, koji jelo čini ukusnim. Ali sol je i velika opasnost. Kad je premalo soli, hrana je bljutava i nije za jelo. Kad je previše soli, hrana je preslana i opet nije za jelo. Da bi sol bila korisna, potrebno je pronaći mjeru, pravu mjeru, i zlatnu sredinu. Kad pogledaš kruh, poručuje nam sol, odluči da ni u čemu u životu nećeš ići u krajnosti; pronađi pravu sredinu, pravu mjeru, koja uljepšava život. Jedino u ljubavi ne traži sredinu, nego ljubi beskrajno.

Kvasac: Brašno, voda i sol bili bi tek pomiješani brašno, voda i sol da kvasac ne učini svoje. A kvasca treba tako malo da uskvasa cijelo tijesto. Malo kvasca učini tako puno. Kako ljudi prečesto zanemaruju male stvari, sitnice koje život znače. Koliko ljudi sanja o velikom i uzalud potrate svoj mali život. Kad pogledaš kruh, poručuje nam kvasac, shvati da na ovom svijetu ništa nije sporedno ni beznačajno i da je čovjek velik onoliko koliko je velik u sitnicama. I s radošću proživi svoj život, ma koliko ti se činio malen, jer je dragocjen i neponovljiv.

Kruh: Tako običan, tako svakodnevan, a tako rječit. A ljudi k'o ljudi, lako se navikavaju i ne primjećuju bremenitost poruke u svakodnevnom. Zastanimo zato načas i razmislimo o kruhu. Običnom, svakodnevnom kruhu.

Nikola Kuzmičić

Simbol

1. Ti si moj život, drugog nemam ja,
Ti si moj put, moja istina.
Po svakoj Tvojoj riječi želim živjet ja
dokle daha je u meni, sve dok želiš Ti.
Bojati se neću, znaj, dok si sa mnom Ti,
ja Te molim ostani tu.

2. Vjerujem u Tebe, o Gospodine,
Marija Te rodi, Sine vječni, Svet.
Čovjek kao i mi umro si za nas,
jedno Ti si s Ocem,
jedno s Duhom Presvetim.
Ti ćeš nam se vratiti, ja to dobro znam,
da otvoriš vrata raja.

3. Ti si moja snaga, druge nemam ja,
Ti si moj mir, moja utjeha.
Nedaj cijelom svijetu da nas razdvaja,
neka Tvoja snažna ruka ne ostavlja me.
Znam da me od svakog zla oslobađaš Ti,
a u Tvom je oprostu mir.

4. Oče života, vjerujemo Tebi,
Sine Spasitelju, pokazuješ nam put.
Dođi sada među nas, Duše ljubavi,
skupi sad u jedno sve nas u molitvi.
Ići ćemo svijetom kud god želiš Ti,
nosit' svuda Tvoje riječi.

Hvalospjev ljubavi

1. Kada jezike bih sve govorio,
a ljubavi ne bi imao
bio bih mjed što ječi,
cimbal što zveči,
samo prašina i dim bez ljubavi!


2. Kada imao bih proricanja dar,
znao tajne, znao znanja sva.
Snagom vjere premještao brda,
i sve blago za bijedne predao,
bez ljubavi mi ništa ne bi vrijedilo!

Ljubav je strpljiva,
ljubav dobrostiva,
ljubav ne zavidi,
ne hvali se,
ne oholi.

Nepristojana nije,
ne pravda se.
Nije razdražljiva,
prašta zlo zaboravlja.



Ljubav je strpljiva,
ljubav dobrostiva,
ljubav ne zavidi,
ne hvali se,
ne oholi.

Pravdi se raduje, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ispričava!

3. Proroštva – ona će iščeznuti,
jezici – oni će umuknuti,
kada s neba savršeno dođe,
sve nesavršeno tu će nestati.
Samo ljubav nikad neće prestati!

Ljubav je strpljiva,
ljubav dobrostiva,
ljubav ne zavidi,
ne hvali se,
ne oholi.

Nepristojana nije,
ne pravda se.
Nije razdražljiva,
prašta zlo zaboravlja.



Ljubav je strpljiva,
ljubav dobrostiva,
ljubav ne zavidi,
ne hvali se,
ne oholi.

Pravdi se raduje, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ispričava!

4. Aleluja...

Savršeno srce

Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.

Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.

Iznenada se pojavio starac i rekao:

- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?

Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.

Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.

Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.

- Mora da se šališ, rekao je.

- Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.

- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?

Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.

Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.

Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.

Kyle

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.
Pomislio sam: 'Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak? Ovaj zaista mora biti štreber.'
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (tulumi i nogometna utakmica s prijateljima sutra popodne), zato sam samo slegnuo ramenima i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega. Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.
U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. Dodajući mu naočale, rekao sam: 'oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti.'
Pogledao me i rekao: 'Hej, hvala!' Na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi. Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole. Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu.
Cijeli put do kuće išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga. Pokazalo se da je zanimljiv dečko. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da želi. Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao.
Moji prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: 'Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan! 'Samo se nasmijao i dao mi polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu. Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem. On je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu. Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti.

Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama. Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora. Zato sam ga lupio po leđima i rekao: 'Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!' Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. 'Hvala', rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. 'Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati. Ispričat ću vam priču.'Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je o tome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak.'Hvala Bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti.'
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela. Jednom malom gestom možeš nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Bog nas 'daje' u naše živote, da na neki način utjećemo jedni na druge. Tražite Boga u drugima.

Presvetom Trojstvu

Gospodine Bože, moj Oče,

Ti si moj Bog!

Tvoja mudrost nek me vodi,

tvoja milost nek me uzdržava,

tvoja ljubav nek me raduje,

tvoja istina nek me štiti,

tvoja moć nek me čuva.

Isuse Kriste, Božji Sine,

moj brate i Spasitelju!

Radujem se što si postao čovjekom.

Tvojim putem želim ići.

tvoja muka je moj uspjeh,

tvoja sramota meni čast,

tvoja nedužnost meni opravdanje,

tvoja smrt moj život,

tvoje uskrsnuće moja utjeha.

Duše Sveti, Bože, ti si moj Tješitelj.

Obrati me, jer sam grešan čovjek.

Oživi me, jer sam mrtav.

Probudi me, jer spavam.

Osposobljuj me za vječni život:

prosvjetljuj mi razum, posvećuj volju,

krijepi moju slabu snagu.

Uza me budi,

kod mene stanuj,

uza me ostani,

o Presveto Trojstvo.

Duh Božji u tebi

Duh koji tebe oduhovljuje nastanit će se i u tvome domu.

O tebi ovisi hoće li tvoj dom biti komadić neba ili hladan prostor između mrtvih opeka.

Ako se u tvome krutom svijetu ne osjećaš sposobnim za dobrotu, srdačnost i ljubav,

nemoj tu svoju nevolju zadržati za sebe.

Pokušaj moliti.

Zar ne možemo pokušati stvarati tišinu,

tražiti duha svjetla, duha ljubavi, Duha Božjega?

Kad se Duh Božji nastani u našim srcima, ubirat ćemo i njegove divne plodove.

Ovo su plodovi Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, srdačnost, dobrota, vjernost, blagost, opuštenost i skromnost.

Phil Bosmans

Rad i molitva

Možete biti iscrpljeni od rada i ubijeti se od posla, ali ako vam rad nije prožet ljubavlju potpuno je nekoristan.Raditi bez ljubavi znači robovati.

Neke osobe ne mole. nemaju vremena i to opravdavaju brzinom života.

To je nemoguće. Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva.Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god to zvučalo primamljivo.

Važno je biti s Njim , živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju.
Možete moliti dok radite.

Rad ne sprečava molitvu i molitva ne sprečava rad.Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu;" Volim te, Bože , vjerujm Ti, trebam Te."

Sitnice poput takvih čudesne su molitve.

Majka Tereza

Odriješena deva

Neki je mudri učitelj putovao sa svojim mladim učenikom. Ovaj je bio zadužen da se tijekom putovanja brine o devi.

Jedne večeri, prije no što su legli na počinak, učenik oslobodi devu i sav umoran baci se na svoju prostirku. No, prije no što je usnuo izreče kratku molitvu: «Molim te, Bože, da mi čuvaš devu!»

No, ujutro kad se probudio, pronađe samo devine tragove u pijesku:
«Gdje je deva?, upita učitelj ljutito. «Ne znam, odgovori učenik. Sinoć sam bio toliko umoran da je nisam stigao zavezati, ali sam zamolio Gospodina da nam je pričuva. Nisam ja kriv ako je pobjegla ili su je lopovi ukrali…Bog je odgovoran, jer ja sam se molitvom u njega uzdao, a on me iznevjerio!«

Učitelj se nasmiješi na ove riječi i reče: «E, dragi moj! Dobro je uzdati se u Boga, ali istovremeno trebaš i vezati svoju devu, jer Bog nema drugih ruku osim tvojih!».

Sve ovisi...

Sve ovisi o tome u čijim je rukama košarkaška lopta: u mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.

Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket: u mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.

Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap: u mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.

Sve ovisi o tome u čijim je rukama dvije ribe i pet malih kruhova: u mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.

Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli: u mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…

Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.

Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…

Sve ovisi o tome u čijim si RUKAMA!

• I još uvijek pišite šta je za vas molitva... Zbilja bi mi bilo drago da čujem vaše asocijacije... Hvala Nikolini na njezinoj predivnoj misli... Ovaj mjesec je ta misao zaslužila da bude duhovna misao mjeseca... BVB!!!