Surađujmo zajedno..

Veliki pozdrav svima!!

Evo kako možete vidjet na blogu je jedna novost.. Naime, sa vaše desne strane vam se vrti tekst jedne pjesme... Ovaj put sam ja odabrala grupu Hillsong iz Australije i njihovu pjesmu My Redeemer lives..

Sada bi vas sve htjela pozvat na malu suradnju..

Naime, recite mi tekstove pjesama koje bi htjeli vidjeti.. Ako su tekstovi na hrvatskom onda ću vam ih objaviti u postu.

Hvala unaprijed na suradnji!!!

Zanimljivosti vezane uz Božić

* Larry Stewart darovao je kroz 26 godina u prosincu 1,3 milijuna dolara slučajnim prolaznicima na ulicama Kanzas Cityja. Davne 1979. dobio je otkaz, ali videći konobaricu koja je imala lošu jaknu pomislio je "a ja mislim da je meni loše..." Darovao joj je 20 dolara. Kasnije se obogatio i kako je raslo njegovo bogatstvo rasli su i darovi. Oslabljen kemoterapijama ove godine otkrio je svoj identitet.

* još su pretkršćanska germanska plemena u prosincu palila svijeće na vijencima od zimzelena kao znak nade u dolazak proljeća. U Skandinaviji su palili svijeće na "krugu zemlje" te zazivali ponovni dolazak dugih ljetnih dana. Kršćani su tradiciju izrade adventskih vijenaca preuzeli u Srednjem vijeku.

* godine 330. određen je 25. prosinca kao datum slavljenja Isusova rođendana. U ono vrijeme tog dana u Rimu se slavio blagdan Nepobjedivog Sunca - Natalis Solis Invicti, u Grčkoj Dioniza, a stari Egipćani su slavili rođenje Horusa.

* Crkva je tek 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Naime u razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo u čitavoj Europi početak nove godine bio je na Božić. O ovom svjedoči i hrvatska božićna pjesma Narodi nam se kralj nebeski stihom na tom mladom ljetu veselimo se.

* pjesmu "Tiha noć", izvorno "Stille nacht", napisao je župnik austrijskog gradića Oberndorfa Joseph Mohr a uglazbio učitelj Franz Gruber nakon što su se 1818. pokvarile orgulje župne crkve.

* nije poznato kada se točno počeo slaviti Božić, a Došašće kao priprema za Božić kroz 4 nedjelje slavi se u Crkvi od šestog stoljeća.

* na svijetu postoji 6 gradova i sela koji se zovu Betlehem.

* u Betlehemu Judejskome u kojem se Isus rodio, 11 km od Jeruzalema, danas živi oko 30 000 ljudi.

* riječ Betlehem znači "kuća kruha".

* jedna od 9 današnjih pokrajina Južnoafričke Republike nosi ime Natal od 1497. Naime Vasco de Gama je otkrio točno 25. prosinca 1497. pa je po tome dobila ime.

* prve jaslice napravio je sv. Franjo Asiški u pećini u talijanskom gradiću Greccio. Bile su to "žive jaslice" jer je Božji siromašak stavio jedno novorođenče između vola i magarca.

* Rusi za Božić prosječno potroše jednu mjesečnu plaću (1339 eura) čime postaju najrastrošniji među europskim narodima. Najviše troše na poklone, zatim na izlaske pa na objede.

* u zemljama engleskog govornog područja tradicionalno se priprema božićni puding. Tko u njemu pronađe novčić (penny) biti će sretan cijelu godinu - naravno ako pri tom ne polomi zube.

* austrijske i njemačke vlasti zabranile su lik Djeda Božićnjaka tvrdeći da je on proizvod Coca-Cole i da odvlači ljude od pravog značenja praznika. Inicijativa za ovu kampanju krenula je iz Beča gdje darove tradicionalno donosi sveti Nikola.

* U austrijsko selo Christkindl (u prijevodu Dijete Isus) stižu tisuće pisama naslovljenih na Dijete. Od 1950. godine tamošnja pošta odgovara svima koji pišu, a poštanski žig se mijenja svake godine. Adresa: Dijete Isus - Christkindl, Postamt, A-4411 Christkindl, Austrija.

* ne samo u Laponiji već u cijeloj Finskoj Božić je najveći blagdan. Na ulicama se pjevaju božićne pjesme, posjećuju se razni božićni sajmovi; u gradu Turk još od 16.-og stoljeća se službeno 24. prosinca proglašava mir cijeloj zemlji. Finci veliku važnost pridaju obiteljskoj proslavi Božića.

Marijin san…

Marija, majka Isusova usnula je san, te Josipu, svome muzu kazuje ovako:

"Josipe usnula sam san, ali mi se cini da ga uopce ne razumijem. Sanjala sam izgleda nesto o rodjendanskoj proslavi za naseg sina. Cini mi se da je to bilo to. Ljudi su se tjednima pripremali za slavlje njegova rodjendana. Ukrasili su svoje domove i kupili nova odijela. Isli su u kupovinu kupiti najdragocijenije darove. Ali znas sto? Sve je to bilo cudno i neshvatljivo jer darovi koje su kupili nisi bili za Isusa. Zamotali su ih u predivan papir, zavezali s prekrasnim masnama i stavili ih ispod drveta. Da, drveta Josipe. Imali su drvo u svojoj kuci. I drvo su okitili. Grancice drveta bile su ukrasene necim svjetlucavim. Na vrhu drveta bila je jedna figura. Cini mi se da je bio andjeo. Izgledao je divno. Svi su se smijali i bili sretni. Svi su bili uzbudjeni vidjevsi darove. Ali, znas sto se dogodilo, Josipe? Oni su darove dali svima, ali ne mom sinu. Mislim da ga cak nisu ni pozvali na rodjendanskou festu. Jos gore od toga, nisu ga cini mi se ni poznavali! Nijednom nisu spomenuli njegovo ime.

Ne izgleda li to cudno? Proci kroz sve te ceremonije kupovanja i kicenja, a dijete cak i ne poznajete. Imala sam najcudniji osjecaj misleci stalno o ovome: da je nas sin otisao na to slavlje njegova rodjendana, on bi se osjecao vrlo neugodno.

Sve je bilo tako divno, svi su bili tako dragi, a meni se ipak plakalo. Kako zalosno za Isusa NE BITI POZELJAN, niti pozvan na svoje vlastito rodjendansko slavlje. Sretna sam da je to bio samo san. Kako bi to bilo strasno da se to u stvarnosti dogadja!"

Otvori svoje srce! Neka u njemu uvijek živi duh Božića - ljubav...

Tople pahuljice

Negdje u svijetu postoji jedna planina. Ispod te planini prostire se velika dolina. U dolini se nalazi grad u kojem živi narod po imenu Prijatelji. Oni su vrlo druželjubiv, pristojan i veseo narod. Vrlo rado sklapaju prijateljstva i dobri su domaćini. Imaju jednu lijepu tradiciju: proizvode tople pahuljice, koje daruju pri svakom susretu, bilo sa poznatom ili nepoznatom osobom. Te pahuljice uvijek izmamljuju osmijeh na lice, te u osoba koje ih primaju stvaraju osjećaj ljubavi, sreće, smirenosti i prijateljstva, te ostale lijepe osjećaje. Veliki je to blagoslov i primatelju i davatelju pahuljice. Zbog te dobre naravi, otvorenosti i prijaznosti, ljudi diljem svijeta su čuli za taj grad, te su voljeli tamo dolaziti jer su se osjećali dobrodošlima i voljenima. Prijatelji su bili svjetla točka svijeta, njihov grad je bio raj za odmor duše, uvijek je odisao nečim svijetlim, toplim i ugodnim.

Na planini iznad grada Prijatelja postoji još jedan grad – grad Vukova. No oni su potpuno drukčiji od svojih susjeda u dolini. Gajili su negativne osjećaje za sve oko sebe. Nisu se međusobno družili, niti si pomagali; već su u skladu s time probali što više jedan drugome odmoći. I oni su imali jednu tradiciju: uzgajali su hladno trnje. Kad god bi nekog sreli na ulici darovali bi mu jedan hladan trn koji bi unesrećio tu osobu i izmamio suze u očima. Cijeli grad je odisao nekakvom hladnoćom i tmurnošću. Vukovi su bili vrlo usamljeni, uništeni svojom mržnjom. Kao što je cijeli svijet čuo za Prijatelje zbog njihove dobrote, tako je isto čuo i za Vukove zbog njihove mržnje. Stoga su svi izbjegavali njihov grad što su više mogli.

Naravno, Vukovi su željeli uništiti sreću svakog živog bića. Stoga su bili vrlo ljubomorni na Prijatelje i rijeke ljudi koje se slijevaju u grad sreće. Željeli su uništiti svaku mrvicu ljubavi i sreće. Njima su takvi osjećaji predstavljali muku. Stoga je jedan dan kralj Vukova okupio sav svoj narod. Rekao je da sreća Prijatelja i njihova popularnost moraju biti uništeni. Svi su se složili, te je on odabrao dva 20-ogodišnjaka i objasnio im da moraju otići u grad Prijatelji, otkriti zašto su oni tako sretni, zatim se vratiti i zajedno sa ostatkom naroda napraviti plan kako uništiti tu sreću.

Dva Vuka su sišla u grad Prijatelja i upoznala svog vršnjaka. On je svakome od njih darovao toplu pahuljicu, ali oni zbog svoje okorjele mržnje nisu mogli osjetiti sreću koju donosi pahuljica. Upitali su tog mladića: «Čemu služi ta pahuljica?». On je jednostavno odgovorio: «Da usrećuju ljude!». Otkrivši tajnu sreće, Vukovi su odmah krenuli u uništavanje pa su predložili Prijatelju: « Zar nikada nisi pomislio da ako stalno dijeliš pahuljice, jednom će ti ih ponestati. I što ćeš onda? Mi mislimo da ih je najbolje držati za sebe zbog njihove neprocjenjive vrijednosti.» Prijatelj se zamislio te odgovorio: « Imate pravo. Ali ima jedan problem: ako spremim pahuljice što ću onda dijeliti ljudima pri susretu?». Vukovi su jedva dočekali to pitanje i spremno su rekli: «Mi na planini imamo nepresušan izvor trnja. Ako želiš podijeliti ćemo nekoliko vreća sa tobom.» Prijatelj je bio oduševljen njihovom lažnom velikodušnošću te je spremno pristao. Vukovi su se zaputili u planinu sa dobrim vijestima jer su zasijali sjeme zlobe, a Prijatelj je počeo dijeliti sa svojim sugrađanima što je doznao.

Prijatelj je uspio uvjeriti sve svoje sugrađane da trebaju sakriti svoje pahuljice i dijeliti trnje umjesto njih. Kada su se Vukovi vratili u grad Prijatelja bili su lijepo dočekani jer su donijeli veliki broj vreća trnja. I tako su Prijatelji stavili pahuljice na skrovita mjesta, te počeli dijeliti hladno trnje. Ubrzo su osjetili posljedice: postajali su sve sličniji Vukovima. Posjetitelji grada su također zamijetili promjenu pa su sve rjeđe dolazili. Nakon nekoliko godina više nije bilo posjetitelj u gradu Prijatelja, a oni su postali isti kao i njihovi susjedi na planini. Tada su Vukovi uzeli sve svoje stvari i preselili se u dolinu. Ta dva naroda su se pomiješali i živjeli zajedno. Znalo se tko pripada kojem narodu, ali to je bilo nevažno jer među njima nije bilo vidljive razlike. Grad Prijatelja je postao samo legenda. Svijet se sa tugom u srcu prisjećao lijepih trenutaka u gradu sreće.

Prijatelji i Vukovi su godinama živjeli zajedno. Jednog dana izbio je požar u jednom dijelu grada. Cijela četvrt je potpuno izgorjela i ljudi koji su živjeli u tom dijelu grada su ostali bez ičega. Kralj je sve pozvao na središnji trg kako bi se dogovorili što dalje. Među njima je bio 5-ogodišnji dječačić iz naroda Vukova. Stalno je plakao jer je izgubio roditelje, sestru i sve svoje u požaru. Nitko ga nije mogao smiriti, pa su nakon nekog vremena i odustali. Nakon što su uspjeli naći smještaj ljudima koji su izgubili dom i kada su se dogovorili kako će ponovo izgraditi njihove kuće, primijetili su da taj mali dječak još uvijek plače. Tada se njegov vršnjak iz naroda Prijatelja sažalio nad njim. Pokušao je smisliti kako ga utješiti. Nakon što mu je darova sve svoje igračke, mali Vuk još nije prestao plakati. Tada se Prijatelj sjetio da ima nešto u džepu. Zavukao je ruku u džep i izvukao zgužvanu, prašnjavu, uništenu i skoro mrtvu toplu pahuljicu. Kada je njegova majka vidjela što je izvadio iz džepa brzo je krenula prema njemu kako bi sakrila pahuljicu. Ali Prijatelj je bio brži. Pružio je pahuljicu Vuku. Kada je dječak iz naroda Vukova uzeo tu pahuljicu nasmijao se od uha do uha. To je bio najveći, najiskreniji i najljepši osmijeh koji je netko vidio u tom gradu nakon mnogo godina. Prijatelji su otrčali k svojim domovima. Otišli su na tavane, u podrume, u sefove, ispod madraca, rupe u podu i na sva ostala skrivena mjesta, te su izvadili svoje tople pahuljice. Vratili su se u grad i počeli dijeliti pahuljice svima na koje su naišli. Veselje je opet zavladalo gradom. Ljudi su opet počeli izrađivati i dijeliti pahuljice. Uskoro je grad bio isti kao i prije dolaska Vukova. Ljudi širom svijeta su čuli za promjenu, pa su opet počeli posjećivati grad. Sada su se Prijatelji vratili u stvarnost, a Vukovi su postali legenda.

Poslan bi anđel Gabrijel

1. Poslan bi anđel Gabrijel od Boga u grad Nazaret k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.

2. Kad Mariji on doteče,ponizno joj ovo reče:
oj zdravo puna milosti,Djevice, kruno svetosti.

3. Veselje sad će početi,sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh će Sveti s tobin biti ove riječi ispunit.

4. Sina ćeš ti poroditi,Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit će Božji Sini pravi Bog i Gospodin.

Sveti Nikola

Nepoželjna gošća

Jednog dana netko je pozvonio na ulaznim vratima.

"Smetam li?"

"Dolaziš li u posjet, a da ne smetaš?"

"Znam, nerado sam viđena", reče mi moja gošća, "ali što mi preostaje, nego pozvoniti, pokucati i reći: Vrijeme je. Jednog od vas, tebe ili tvoju ženu moram uzeti sa sobom. Ti odluči".

"Slušaj, prijateljice", rekoh, "ja previše volim svoju ženu, a ona se toliko raduje životu - ako se mora umrijeti, uzmi radije mene"."

Govoriš, bez da si ozbiljno razmislio", reče mi moja gošća, prijateljica Smrt. "Odluka i nije tako jednostavna. Tko umre, taj je u prednosti. Oslobodio se svih zemaljskih briga. Sve što te danas još muči, borba za život, svađa sa susjedom, novac koji si posudio, a nisi vratio, strah pred bolešću... sve će to nestati tvojom smrću".

"Tako ti to vidiš", rekoh, "tvoja je zadaća da čovjeka kojeg želiš odnijeti, tješiš. Što se mene tiče, ako će ja umrijeti prije moje žene, neću biti u prednosti, jer ja ju volim".

Smrt me pogledala i rekla: "Baš zbog toga što ju voliš, razmisli još jedanput. U sretnom braku u kakvom ste živjeli 45 godina, gdje ste se brinuli jedno za drugo, gdje ste sve dijelili, bit će onaj koji ostaje, jače pogođen od onog koji odlazi. Ne vjeruješ mi? Razmisli kako će izgledati život tvoje žene. Njezino je srce slomljeno zbog tvog odlaska. Mora živjeti s time. Zajedničke brige past će samo na njezina ramena. Život će joj, ako ti ne stojiš uz nju biti težak. Nikog nema da ju tješi, da joj obriše suze, da joj olakša patnje. S kime podijeliti tugu? Sjećanje na tebe će ju mučiti. Bit će osamljena. Vaši će se prijatelji povući, jer tko je bio sprijateljen s vama obadvoma, u većini slučajeva ne zna što bi učinio samo s jednim. Tvoja će žena usamljena sjediti u fotelji, sat će kucati, uvije će gledati na sat, ali nitko ne ulazi, ni ti, a niti itko tko bi pitao za tebe kao prije. Ona će mirno sjediti, usnice će joj se stanjiti i sjećati će se što je propustila za tvog života; da ti nije ni jednom zahvalila što si je uzeo za ženu i da si joj bio dobar suprug. Neizgovorene riječi ljubavi leže joj na duši poput olovnog utega koji ju vuče prema dolje i ne da joj disati. Svaka joj je minuta poput vječnosti. Razgovarati će s predmetima oko sebe, jer nema nikog kome bi otvorila svoje srce. Kasnije će svakim danom ostati ležati sve duže u krevetu. Ta zašto da ustaje. Ta nitko ne čeka na nju... Želiš li je zaista prepustiti toj boli?"

"Ne!" viknuh. "Ne smije tako živjeti. Ja ju volim više nego samoga sebe. Neka radije ja živim tako jadno, a nju uzmi u miru. Ona spava gore. Uzmi ju nježno, da je ne probudiš. Nek otvori svoje oči tek pred Bogom, da ne bi pitala za mene, da li ću moći bez nje"

.Smrt klimnu glavom, te krene stepenicama do sobe gdje je spavala moja žena.

"Ne!", viknuh opet.

"Ostavi mi ju, ili uzmi mene! Ne bih mogao podnijeti da ne čujem više njezina glasa, njezinih koraka u kući. Ne mogu sjediti sam za stolom, ne mogu ležati u krevetu, bez da čujem njezino disanje. Kakve mi radosti ako ona ne sudjeluje u tome: fotelja na kojoj je najradije sjedila, njezin kaput na vješalici, svaka košulja koju uzimam iz ormara, a ona ju je oprala i ispeglala, svaka čarapa koju je zakrpala, čak i klupa u crkvi na kojoj smo zajedno klečali i molili se - kako da izdržim pogled na sve to? Razum bi mi se pomutio od pomisli što sam sve propustio; kolike nježne riječi su ostale neizgovorene. Zašto sam toliko puta čitao novine, ili buljio u televizor, umjesto da sam s njom čavrljao, divio se njezinoj ljepoti. Nikad joj zadnjih godina nisam rekao: Hvala ti što si tu. Hvala ti što si me htjela za muža. Nikad joj nisam zahvalio za ljubav, strpljivost, smiješak s kojim me je dočekivala. Sada znam da je riječ "moja žena", koju sam tek tako izgovarao, da je to najljepša riječ koju ljudski jezik poznaje. Dozvoli mi da, prije nego mi je uzmeš, pođem još jedanput k njoj, daj mi tri dana, tri sata, da učinim barem nešto od onog što sam desetljećima propustio..."

Smrt siđe niz stepenice i reče mi:"Upravo sam pogledala u svoj rokovnik i otkrila da sam se zabunila u kućnome broju. Vas dvoje ste zapisani nekoliko stranica dalje. I iskoristite vrijeme do tada, jer kad opet dođem, neću vam pokloniti tri dana, čak ni tri minute za popravak onoga što ste propustili u posljednjih 45 godina."

(Iz W. Hoffsümmer, Geschichten als Predigten, s. 65, prijevod JK)

Dani u tjednu

Ponedjeljak:
dan pranja
Gospodine, pomozi mi oprati se od svoga egoizma i taštine, kako bih ti mogla služiti u
savršenoj poniznosti cijeli ovaj tjedan koji započinjem.

Utorak:
dan peglanja
Gospodine, pomozi mi ispeglati sve bore mojih predrasuda koje sam godinama nakupila, kako bih mogla vidjeti ljepotu u drugima!

Srijeda:
dan krpanja
Gospodine, pomozi mi krpanjem popraviti moj način postojanja kako ne bih bila loš primjer drugima!

Četvrtak:
dan čišćenja
Gospodine, pomozi mi otkriti i pročistiti brojne pukotine skrivene u mome srcu!

Petak:
dan osvajanja
O Bože, molim te milost kako bih mudro postigla vječnu sreću za sebe i sve one koji čeznu
za tvojom ljubavlju!

Subota:
dan kuhanja
Gospodine, pomozi mi kuhati u velikoj posudi bratske i sestrinske ljubavi, i poslužiti je slatkim kruhom ljudske dobrote!

Nedjelja:
dan Gospodnji!
Oče, svoju sam kuću pripremila za tebe… Molim te, uđi u moje srce, jer ti si moj najdraži gost! Pomozi mi ovaj dan i ostatak svoga života proživjeti u tvojoj nazočnosti!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u petak 9. studenoga u 18.30 sati predvodit će euharistijsko slavlje u župi Sv. Marka Križevčanina u Zagrebu (Selska 91) u povodu 70. obljetnice osnivanja te župe.

Vrijeme za molitvu

Jutros sam se probudio rano
i uletio ravno u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da molitvu propustio sam.

Odasvud me okružiše teškoće,
i teža bijaše svaka nova stvar
“Zašto mi Bog ne pomaže?” pitah se..
Odgovorio mi je: “Da si me zamolio bar.”

Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,
ali dan je izgubio čar,
Upitah se zašto mi ih Bog ne pokaže,
On reče “Ali da si zatražio bar.”

Pokušah doći u Božju blizinu;
Svaki sam ključ iskušao.
A Bog me blago i s ljubavlju ukorio,
“Ali, prijatelju moj, nisi pokucao”.

Jutros sam se probudio rano
i zastao prije ulaska u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da VREMENA ZA MOLITVU NAĆI … morao sam.

(preuzeto iz mjesečnog biltena mjesnog bratstva San Damiano, Dublin)

Uskrs fest 2008!!!!

''Uskrs fest'', najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe, održat će se 29. i 30. ožujka 2008. u Zagrebu u organizaciji Odbora HBK za mlade i Hrvatskoga katoličkog radija.
U tu svrhu Organizacijski odbor Festivala raspisuje :

N A T J E Č A J

za Uskrs fest 2008.

Natječaj je otvoren do petka 18. siječnja 2008. Radovi prispjeli nakon tog termina neće se uzeti u obzir.

Uvjeti natječaja su sljedeći:
- skladbe tematski trebaju imati kršćanski karakter;
- skladbe trebaju biti nove, neobjavljivane, niti javno izvođene;
- skladbe ne smiju biti dulje od 4 minute;
- uredno potpisani autori glazbe, teksta i aranžmana

Prijava na natječaj dostavlja se isključivo na CD-u, a mora sadržavati sljedeće:
- oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Aranžman pjesme mora biti definiran ali ne mora biti definitivan. Pjesma može biti poslana i u MP3 formatu s minimalnom rezolucijom od 192 kbps
- tekst pjesme u Word formatu
- kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, e-mail, web i sl.)
- uz prijavu treba navesti zajednicu ili župu u kojoj se djeluje te dostaviti potvrdu povjerenika za mlade svoje nad/biskupije.

Prijave koje ne budu ispunjavale gore navedene uvjete neće uopće biti razmatrane od strane stručne komisije.

Autori slanjem skladbe na natječaj jamče za njezinu originalnost. Skladbe upitne originalnosti neće biti razmatrane od strane prosudbene komisije. Naknadno utvrđivanje neoriginalnosti skladbe povlači za sobom sankcije određene Pravilnikom Uskrs festa.

Uskrs fest 2008. odvija se tijekom dva dana. U nedjelju 30. ožujka održava se festivalska večer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a 29. ožujka je prigodni program koji je obvezujući za sve izvođače festivala.

Napomena: Rezultati natječaja bit će objavljeni 31. siječnja 2008. u emisiji Sacro ritam HKR-a. Izvođači čije skladbe ocjenjivački sud uvrsti u program Festivala, trebaju studijsku snimku i notni zapis dotične skladbe dostaviti najkasnije do 29. veljače 2008. godine.

Radove slati na adresu:
URED HBK ZA MLADE za:
USKRS FEST 2008.
Kaptol 21 10000 Zagreb
Dodatne informacije radnim danom od 9:00 do 17:00 sati na telefon: (01) 48 14 699 ili na e-mail: uskrsfest@hbk.hr

Radosno očekujemo Vaše sudjelovanje!

Organizacijski odbor''Uskrs festa 2008.''

Molitva žabe

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi
napori da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni, i zato je sa svog prozora viknuo:
«Tišina! Ja molim.»

Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegovo je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je
živo biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja pomaže molitvi.
Sad je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu – unutarnji glas koji mu reče:
«Možda se Bogu sviđa kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih psalma.»
«Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne žabe?» -bio je prezirni Brunov odgovor.

Ali glas se nije predao: «Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?»
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje: Zašto?

Naslonio se na prozor i zapovjedio: «Pjevajte!».

Odmjerno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je
Bruno slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio da oni obogaćuju šutnju noći ako im
se ne odupire. S tim otkrićem Brunovo je srce postalo skladno sa svemirom, i po prvi put u svom životu razumio je smisao molitve.

Istine o mom Bogu

Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.

Moj Bog je skroman, ali se ne zadovoljava bilo čime. On od svakoga čovjeka iščekuje njegov jasan životni odgovor - njegovo »da« ili »ne«. I ne požuruje ga u tome. Čitav život je vrijeme koje mu je darovao da se odluči. Čitav život otkriva mu pravi odgovor.

Moj Bog pati. Pati dok čovjek čovjeku, dok njegovo ljubljeno dijete njegovu ljubljenom djetetu zadaje silne boli. I nema nijedne rane koju njegovo biće nije iskusilo.

Moj Bog nije sitničav i ne spominje se svakoga čovjekova posrtanja, premda nijedno ne izmiče njegovoj pozornosti. Ali uočava svaki i najneznatniji znak dobrote, i najbljeđu dobru misao, najtišu dobru riječ i najskriveniji čin dobrote.

Moj Bog voli raznolikost i nikada se ne ponavlja. U njegovim očima svatko je jedinstven. U svaki čin utisnut je biljeg osobnosti. On svakoga osobno i s ljubavlju susreće. Razlikuje i kap od kapi, i svakoj se raduje, i raduje se što sve zajedno umiju biti more i prelijevati se preko njegova srca.

Moj Bog često ostane zapanjen dok promatra kako čovjek, nerijetko i ne znajući, nanosi patnju drugom biću, i ostane zadivljen dok gleda koliko čovjek može podnijeti, koliko plemenitosti iskazati.

Moj Bog je vedar. Njegovo je lice vazda ozareno i obasjava sav čovjekov život. Ni u tmurnim danima ni u natmurenim srcima njegova vedrina ne blijedi već svakome strpljivo pripravlja novi dan, u svakome neumorno budi novoga čovjeka.

Moj Bog je pun sućuti i trudi se da čovjeka ne optereti preko mjere njegovih snaga. A kada život čovjeka lomi, on potresen korača uz njega i ništa ga od njega ne može odijeliti. Ni po čemu se od njega ne umije razlikovati.

Moj Bog vjeruje da čovjek može iskusiti sreću i u zahtjevnostima života, i unatoč silnim nepravdama, i u najbremenitijim odgovornostima, i da može radostan i s mirom i u smrt poći.

Premda ga naizgled ne dotičem, živim, koračam, o njega oslonjen. I ma kojim putovima išao, uvijek koračam njegovim dlanom. Slutim: njegovo srce neće se smiriti sve dok i sam ne postanem dio njegova dlana.

Stjepan Lice

Zar nije smiješno?

- Zar nije smiješno kako nam 20 kn izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.


- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.


- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje, a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.


- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama, a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.


- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi, a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.


- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena, a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.


Smiješno, zar ne?

Taize molitva

Taizé molitva u zagrebačkoj katedrali petak, 9. studenog 2007. u 19.15

"Zajednički dan u jednoj župi"
subotu, 10. studenog 2007.

Svi – i oni izvan Zagreba – pozvani su.

Primit će nas župa i mladi u Remetama, Česmičkoga 1.

Molim vas da se prijavite!

Program dana:
9.30 Jutarnja molitva u crkvi, zatim biblijski uvod i rad u malim skupinama
12.30 Podnevna molitva u crkvi i ručak kod obitelji župe
15.30 Radionice u župi «Bog nas, s vrlo malo, pa i u nepovoljnim uvjetima, čini svojim sustvarateljima. Krenuti prema drugome, nekad i praznih ruku, slušati, pokušati razumjeti… i nerješiva situacija se može početi mijenjati.» (Pismo iz Kalkute) - Kako se i mi možemo angažirati za druge? - Kako župa može sve više postajati mjesto gdje naš angažman nalazi svoju puninu: ne isključivo u socijalnom radu ili samo u traganju za osobnom duhovnom dubinom, nego mjesto gdje u molitvi Crkve nalazimo snagu i smisao života?
18.00 Večernja molitva

Obitelji župe dočekuju one izvan Zagreba koji dolaze već u petak na molitvu u katedrali.

Prijave za "zajednički dan" na mail: marta_grkovic@yahoo.com

Holywin

Dragi animatori, dragi prijatelji!

Mozda ste čuli, prisustvovali ili čak sudjelovali u organizaciji HOLYWINA - Bdijenja uoči blagdana Svih Svetih , u župi Sv. Blaža 31. listopada prošle godine pod geslom ''Svetac se ne rada, svecem se postaje svaki dan''... Ako i niste, nema veze jer projekt se nastavlja i ove godine. U tijeku su pripreme za taj susret, ovoga puta u drugoj zagrebackoj župi:


Bdijenje uoči blagdana Svih Svetih
u župi Marije Pomocnice, Knežija,
31. listopada 2007.,

pod geslom:

"Ljubi, i kaži to svojim životom." (sv. Augustin)

Susret započinje misnim slavljem
u 19.30 sati koje predvodi don Pejo Orkić, a propovijedat će Povjerenik za pastoral mladih vlč. Domagoj Matošević.

Bdijenje se održava večer uoči blagdana Svih Svetih i osmišljen je na način da se kroz misno slavlje, a kasnije i kroz igrokaz - predstave životopisi pojedinih svetaca kojima se najčešće molimo. Moći će se vidjeti životopisi sljedećih svetaca: sv. don Ivan Bosco, sv. Leopold Bogdan Mandić, sv. Augustin i sv. Mala Terezija od Djeteta
Isusa.

Ukoliko imate volje, vremena, ideja i želje ukljuciti se u organizaciju na bilo koji nacin, pozivamo vas da se javite što prije kako bismo vas mogli informirati o tijeku dogadaja te mjestu i vremenu sljedeceg sastanka.

Jedan od načina sudjelovanja je molitva. Napišite svoju molitvenu nakanu za molitvu vjernika koja ce se prinijeti na oltar ili biti procitana na misi i pošaljite na e-mail adresu molitva.vjernika@gmail.com, najkasnije do 25. listopada.

Nakane su:

1.) za Crkvu
2.) za papu, biskupe i svecenike
3.) za mlade
4.) za duhovna zvanja
5.) za đake, studente i radničku mladež
6.) za obitelji
7.) za bolesne i siromašne
8.) za pokojne
9.) osobna nakana.

Bože moj, dopusti mi (Molitva sv. Franje)

1. Bože moj, dopusti mi, aleluja,
mira Tvog da budem glas, aleluja!

2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja,
daj da ljubav nosim tu, aleluja!

3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja,
daj da vjeru nosim tu, aleluja!

4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja,
daj da nadu nosim tu, aleluja!

5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja,
daj da radost budem tu, aleluja!

6. Ima li tama bilo gdje, aleluja,
daj da svjetlo budem tu, aleluja!

Jednostavno živjeti: divno!

Gledati u vis - danju sunce, a nocu zvijezde.

Promatrati cvijece, gledati djecu, dati oduška maštanju, ciniti ono što veseli, misliti na lijepe trenutke, biti zadovoljan, jednostavno - biti covjek: Život postaje blagdanom.

Zapali svjetlo u svojem srcu. Tada ce svjetlo doci i u tvoje oci i vidjet ceš samo lijepe stvari i samo drage ljude.

Phil Bosmans

Kako je on božanski ljubezan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar.

On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće da bih se uz nju priljubila svom silom, svom snagom svoga srca.

On hoće da sve bude za njega...Pa dobro! Sve će biti za njega, sve! I kad budem osjećala da mu ne mogu ništa pokloniti, tada, kao ove večeri, dala bih mu to ništa!


sv. Mala Terezija