Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u petak 9. studenoga u 18.30 sati predvodit će euharistijsko slavlje u župi Sv. Marka Križevčanina u Zagrebu (Selska 91) u povodu 70. obljetnice osnivanja te župe.

Vrijeme za molitvu

Jutros sam se probudio rano
i uletio ravno u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da molitvu propustio sam.

Odasvud me okružiše teškoće,
i teža bijaše svaka nova stvar
“Zašto mi Bog ne pomaže?” pitah se..
Odgovorio mi je: “Da si me zamolio bar.”

Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,
ali dan je izgubio čar,
Upitah se zašto mi ih Bog ne pokaže,
On reče “Ali da si zatražio bar.”

Pokušah doći u Božju blizinu;
Svaki sam ključ iskušao.
A Bog me blago i s ljubavlju ukorio,
“Ali, prijatelju moj, nisi pokucao”.

Jutros sam se probudio rano
i zastao prije ulaska u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da VREMENA ZA MOLITVU NAĆI … morao sam.

(preuzeto iz mjesečnog biltena mjesnog bratstva San Damiano, Dublin)

Uskrs fest 2008!!!!

''Uskrs fest'', najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe, održat će se 29. i 30. ožujka 2008. u Zagrebu u organizaciji Odbora HBK za mlade i Hrvatskoga katoličkog radija.
U tu svrhu Organizacijski odbor Festivala raspisuje :

N A T J E Č A J

za Uskrs fest 2008.

Natječaj je otvoren do petka 18. siječnja 2008. Radovi prispjeli nakon tog termina neće se uzeti u obzir.

Uvjeti natječaja su sljedeći:
- skladbe tematski trebaju imati kršćanski karakter;
- skladbe trebaju biti nove, neobjavljivane, niti javno izvođene;
- skladbe ne smiju biti dulje od 4 minute;
- uredno potpisani autori glazbe, teksta i aranžmana

Prijava na natječaj dostavlja se isključivo na CD-u, a mora sadržavati sljedeće:
- oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Aranžman pjesme mora biti definiran ali ne mora biti definitivan. Pjesma može biti poslana i u MP3 formatu s minimalnom rezolucijom od 192 kbps
- tekst pjesme u Word formatu
- kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, e-mail, web i sl.)
- uz prijavu treba navesti zajednicu ili župu u kojoj se djeluje te dostaviti potvrdu povjerenika za mlade svoje nad/biskupije.

Prijave koje ne budu ispunjavale gore navedene uvjete neće uopće biti razmatrane od strane stručne komisije.

Autori slanjem skladbe na natječaj jamče za njezinu originalnost. Skladbe upitne originalnosti neće biti razmatrane od strane prosudbene komisije. Naknadno utvrđivanje neoriginalnosti skladbe povlači za sobom sankcije određene Pravilnikom Uskrs festa.

Uskrs fest 2008. odvija se tijekom dva dana. U nedjelju 30. ožujka održava se festivalska večer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a 29. ožujka je prigodni program koji je obvezujući za sve izvođače festivala.

Napomena: Rezultati natječaja bit će objavljeni 31. siječnja 2008. u emisiji Sacro ritam HKR-a. Izvođači čije skladbe ocjenjivački sud uvrsti u program Festivala, trebaju studijsku snimku i notni zapis dotične skladbe dostaviti najkasnije do 29. veljače 2008. godine.

Radove slati na adresu:
URED HBK ZA MLADE za:
USKRS FEST 2008.
Kaptol 21 10000 Zagreb
Dodatne informacije radnim danom od 9:00 do 17:00 sati na telefon: (01) 48 14 699 ili na e-mail: uskrsfest@hbk.hr

Radosno očekujemo Vaše sudjelovanje!

Organizacijski odbor''Uskrs festa 2008.''

Molitva žabe

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi
napori da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni, i zato je sa svog prozora viknuo:
«Tišina! Ja molim.»

Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegovo je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je
živo biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja pomaže molitvi.
Sad je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu – unutarnji glas koji mu reče:
«Možda se Bogu sviđa kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih psalma.»
«Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne žabe?» -bio je prezirni Brunov odgovor.

Ali glas se nije predao: «Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?»
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje: Zašto?

Naslonio se na prozor i zapovjedio: «Pjevajte!».

Odmjerno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je
Bruno slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio da oni obogaćuju šutnju noći ako im
se ne odupire. S tim otkrićem Brunovo je srce postalo skladno sa svemirom, i po prvi put u svom životu razumio je smisao molitve.

Istine o mom Bogu

Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.

Moj Bog je skroman, ali se ne zadovoljava bilo čime. On od svakoga čovjeka iščekuje njegov jasan životni odgovor - njegovo »da« ili »ne«. I ne požuruje ga u tome. Čitav život je vrijeme koje mu je darovao da se odluči. Čitav život otkriva mu pravi odgovor.

Moj Bog pati. Pati dok čovjek čovjeku, dok njegovo ljubljeno dijete njegovu ljubljenom djetetu zadaje silne boli. I nema nijedne rane koju njegovo biće nije iskusilo.

Moj Bog nije sitničav i ne spominje se svakoga čovjekova posrtanja, premda nijedno ne izmiče njegovoj pozornosti. Ali uočava svaki i najneznatniji znak dobrote, i najbljeđu dobru misao, najtišu dobru riječ i najskriveniji čin dobrote.

Moj Bog voli raznolikost i nikada se ne ponavlja. U njegovim očima svatko je jedinstven. U svaki čin utisnut je biljeg osobnosti. On svakoga osobno i s ljubavlju susreće. Razlikuje i kap od kapi, i svakoj se raduje, i raduje se što sve zajedno umiju biti more i prelijevati se preko njegova srca.

Moj Bog često ostane zapanjen dok promatra kako čovjek, nerijetko i ne znajući, nanosi patnju drugom biću, i ostane zadivljen dok gleda koliko čovjek može podnijeti, koliko plemenitosti iskazati.

Moj Bog je vedar. Njegovo je lice vazda ozareno i obasjava sav čovjekov život. Ni u tmurnim danima ni u natmurenim srcima njegova vedrina ne blijedi već svakome strpljivo pripravlja novi dan, u svakome neumorno budi novoga čovjeka.

Moj Bog je pun sućuti i trudi se da čovjeka ne optereti preko mjere njegovih snaga. A kada život čovjeka lomi, on potresen korača uz njega i ništa ga od njega ne može odijeliti. Ni po čemu se od njega ne umije razlikovati.

Moj Bog vjeruje da čovjek može iskusiti sreću i u zahtjevnostima života, i unatoč silnim nepravdama, i u najbremenitijim odgovornostima, i da može radostan i s mirom i u smrt poći.

Premda ga naizgled ne dotičem, živim, koračam, o njega oslonjen. I ma kojim putovima išao, uvijek koračam njegovim dlanom. Slutim: njegovo srce neće se smiriti sve dok i sam ne postanem dio njegova dlana.

Stjepan Lice

Zar nije smiješno?

- Zar nije smiješno kako nam 20 kn izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.


- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.


- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje, a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.


- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama, a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.


- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi, a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.


- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena, a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.


Smiješno, zar ne?

Taize molitva

Taizé molitva u zagrebačkoj katedrali petak, 9. studenog 2007. u 19.15

"Zajednički dan u jednoj župi"
subotu, 10. studenog 2007.

Svi – i oni izvan Zagreba – pozvani su.

Primit će nas župa i mladi u Remetama, Česmičkoga 1.

Molim vas da se prijavite!

Program dana:
9.30 Jutarnja molitva u crkvi, zatim biblijski uvod i rad u malim skupinama
12.30 Podnevna molitva u crkvi i ručak kod obitelji župe
15.30 Radionice u župi «Bog nas, s vrlo malo, pa i u nepovoljnim uvjetima, čini svojim sustvarateljima. Krenuti prema drugome, nekad i praznih ruku, slušati, pokušati razumjeti… i nerješiva situacija se može početi mijenjati.» (Pismo iz Kalkute) - Kako se i mi možemo angažirati za druge? - Kako župa može sve više postajati mjesto gdje naš angažman nalazi svoju puninu: ne isključivo u socijalnom radu ili samo u traganju za osobnom duhovnom dubinom, nego mjesto gdje u molitvi Crkve nalazimo snagu i smisao života?
18.00 Večernja molitva

Obitelji župe dočekuju one izvan Zagreba koji dolaze već u petak na molitvu u katedrali.

Prijave za "zajednički dan" na mail: marta_grkovic@yahoo.com

Holywin

Dragi animatori, dragi prijatelji!

Mozda ste čuli, prisustvovali ili čak sudjelovali u organizaciji HOLYWINA - Bdijenja uoči blagdana Svih Svetih , u župi Sv. Blaža 31. listopada prošle godine pod geslom ''Svetac se ne rada, svecem se postaje svaki dan''... Ako i niste, nema veze jer projekt se nastavlja i ove godine. U tijeku su pripreme za taj susret, ovoga puta u drugoj zagrebackoj župi:


Bdijenje uoči blagdana Svih Svetih
u župi Marije Pomocnice, Knežija,
31. listopada 2007.,

pod geslom:

"Ljubi, i kaži to svojim životom." (sv. Augustin)

Susret započinje misnim slavljem
u 19.30 sati koje predvodi don Pejo Orkić, a propovijedat će Povjerenik za pastoral mladih vlč. Domagoj Matošević.

Bdijenje se održava večer uoči blagdana Svih Svetih i osmišljen je na način da se kroz misno slavlje, a kasnije i kroz igrokaz - predstave životopisi pojedinih svetaca kojima se najčešće molimo. Moći će se vidjeti životopisi sljedećih svetaca: sv. don Ivan Bosco, sv. Leopold Bogdan Mandić, sv. Augustin i sv. Mala Terezija od Djeteta
Isusa.

Ukoliko imate volje, vremena, ideja i želje ukljuciti se u organizaciju na bilo koji nacin, pozivamo vas da se javite što prije kako bismo vas mogli informirati o tijeku dogadaja te mjestu i vremenu sljedeceg sastanka.

Jedan od načina sudjelovanja je molitva. Napišite svoju molitvenu nakanu za molitvu vjernika koja ce se prinijeti na oltar ili biti procitana na misi i pošaljite na e-mail adresu molitva.vjernika@gmail.com, najkasnije do 25. listopada.

Nakane su:

1.) za Crkvu
2.) za papu, biskupe i svecenike
3.) za mlade
4.) za duhovna zvanja
5.) za đake, studente i radničku mladež
6.) za obitelji
7.) za bolesne i siromašne
8.) za pokojne
9.) osobna nakana.

Bože moj, dopusti mi (Molitva sv. Franje)

1. Bože moj, dopusti mi, aleluja,
mira Tvog da budem glas, aleluja!

2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja,
daj da ljubav nosim tu, aleluja!

3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja,
daj da vjeru nosim tu, aleluja!

4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja,
daj da nadu nosim tu, aleluja!

5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja,
daj da radost budem tu, aleluja!

6. Ima li tama bilo gdje, aleluja,
daj da svjetlo budem tu, aleluja!

Jednostavno živjeti: divno!

Gledati u vis - danju sunce, a nocu zvijezde.

Promatrati cvijece, gledati djecu, dati oduška maštanju, ciniti ono što veseli, misliti na lijepe trenutke, biti zadovoljan, jednostavno - biti covjek: Život postaje blagdanom.

Zapali svjetlo u svojem srcu. Tada ce svjetlo doci i u tvoje oci i vidjet ceš samo lijepe stvari i samo drage ljude.

Phil Bosmans

Kako je on božanski ljubezan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar.

On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće da bih se uz nju priljubila svom silom, svom snagom svoga srca.

On hoće da sve bude za njega...Pa dobro! Sve će biti za njega, sve! I kad budem osjećala da mu ne mogu ništa pokloniti, tada, kao ove večeri, dala bih mu to ništa!


sv. Mala Terezija

Križ

«Isuse?! Isuse, jesi li tu?!» – vikao sam dok sam klečao ispred križa.

«Isuse, gdje si? Ne vidim te».

«Evo me, tu sam!» – čuo sam tihi glas.

«Isuse, jesi li to ti, ili mi se pričinjava?»

«Pogledaj u križ, ja sam uvijek tu na križu».

«Joj, Isuse, oprosti, uvijek zaboravim.» «A, Isuse… Da li ti mene stvarno voliš?»

«Pa, naravno da te volim. Zar to nisi osjetio?»

«Ma, osjetio sam, ali… zaboravio sam… A, Isuse, koliko ti mene voliš?»

«Pogledaj malo u mene. Vidiš li koliko su mi raširene ruke, e, toliko te volim.»

«Hvala ti Isuse, hvala. Samo još nešto… a hoćeš li me uvijek voljeti?»

«Pogledaj opet gore. Vidiš li koliko sam raširio ruke? I ne samo da sam ih raširio, nego sam dao da ih pribiju na križ, samo da ti pokažem da se moja ljubav neće nikada smanjiti!»

«A hoćeš li ikada otići od mene, i napustiti me?»

«Pa zar ne vidiš koliko te volim, neću te nikada napustiti. Evo, čak sam dao i da mi noge pribiju, da ti pokažem da se neću maknuti od tebe.»

«Hvala ti Isuse. Stvarno si pravi. Samo, znaš… meni je malo teško. Stišću me problemi i obveze sa svih strana i ne znam kako ću ih riješiti. Malo sam usamljen i slab.»

«Ne boj se. Samo dođi i prigrli svoj križ. Evo ja sam uvijek uz njega i ja ću ti pomoći nositi ga. Kad god prihvatiš svoj križ, naći ćeš mene i moju ruku koja ti pomaže»

«Hvala ti Isuse. Evo sada se ustajem i moram ići. Moram ići do svog križa.Vidimo se tamo!»

Legenda o pameti i srcu

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, a neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili na vrijeme stati u red.

Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.

- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.

Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:

- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.



Stjepan Lice

Kada prestaje noć

Pitali su jednog starog rabina kada počinje dan i kada prestaje noć.
»Je li to onog časa kada se izdaljega može razlikovati pas od ovce?«, upita prvi učenik.
»Ne«, odgovori učitelj.
»A je li to onoga trena kada se razlikuje smokva od datulje«, upita znatiželjno drugi učenik.

Kada je i on dobio niječan odgovor, upitali su ostali rabina:
»Reci nam ti kad mi ne znamo.«

A mudri i dobri učitelj zaključi: »Noć prestaje a dan počinje kada možeš u lice pogledati svaku osobu i u njoj prepoznati svojeg brata ili sestru. Sve do tada u tvojem je oku tama.«

Manji križ

Čovjek je, noseći svoj križ, hodao između ljudi koji su nosili svoje križeve. Svi ljudi išli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili različiti, ali su svi bili veoma teški, nezgrapni, veliki, dugački. Čovjek je odlučio skratiti svoj križ i u tome je uspio. Otad mu je život bio lakši, manje se mučio u hodu i brže je išao.

I tako su najzad svi došli pred vrata raja. Pred samim vratima raja čekalo ih je iznenađenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom su, prelazeći svaki preko svoga križa, ulazili u raj.

Ali križ onog čovjeka bio je prekratak!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Često stojimo pred ogledalom. Ujutro dok se brijemo, uređujemo frizuru ili stavljamo šminku. Kad se obučemo, provjerimo u ogledalu kako nam odjeća stoji. Slijedeći put kad stanete pred ogledalo, stanite uspravno, spojenih nogu i raširite ruke u vodoravni položaj. Što vidite?

Zamislite pred sobom kartu svijeta. Povucite zamišljenu crtu od istoka na zapad i od sjevera na jug. Što ste dobili? U oba slučaja pred nama je lik križa. Netko će reći da je to prilično navučena aluzija, ne baš previše uvjerljiva. Ali mi kršćani znamo da to nije samo zgodna slika, nego da u stvarnosti križ stoji u temelju naše ljudske opstojnosti i stvarnosti svega stvorenoga. Križ Krista Gospodina razdjelnica je i središnja točka čitave ljudske povijesti; Njegov križ je os oko koje se vrti sva stvorena stvarnost.

Danas je upravo blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Nama kršćanima križ je najveći vjerski simbol. On je daleko više od dviju greda položenih okomito jedna na drugu. On nipošto nije znak sramote i poraza iako je na njemu umro naš Učitelj i Gospodin. Križ nije samo kulturološki znak po kojemu se kršćani razlikuju od pripadnika neke druge religijske skupine ili ateista i agnostika pa čak niti samo znak raspoznavanja ili pripadnosti istoj interesnoj skupini.

Pogled na križ čovjeku kršćaninu govori nešto puno više. On nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav koja je išla tako daleko da je postala ruglo i sramota, dopustila da bude ponižena, odbačena i ubijena, a sve s ciljem da svakome ljudskom stvoru donese spasenje i blagoslov. Križ je čudesan znamen samoga Boga koji dolazi među nas, biva odbijen ali on ne odbija nas nego nas prihvaća i pretvara u svoju djecu.

Križ je simbol smislenosti ljudskoga života i u onim teškim situacijama kada se čini da nema nikakvog smisla. Križ vraća izgubljenu nadu i obnavlja posustalu snagu. On podiže iz depresije i očaja, u nepovrat razgoni malodušnost i pobjeđuje mržnju i nepravdu. On čovjeku vraća dostojanstvo i ispunjava ga mirom koji nitko i ništa drugo ne može dati. Upravo onako kako je doživio rimski car neposredno prije odlučujuće bitke kada je na nebu ugledao križ i začuo glas: „U ovom znaku ćeš pobijediti!“, tako i mi u znaku križa svaki svoj poraz možemo pretvoriti u pobjedu.

Križ nas obično na početku života uvodi u zajednicu Božjega naroda, sa znakom križa napuštamo ovaj svijet i ulazimo u vječnost. A između ta dva granična momenta, križ bi trebao biti stvarnost u kojoj ćemo proživjeti ovu zemaljsku dionicu svoga života. Pri tome ne mislim prvenstveno na križ kao simbol muke i patnje, nego na križ kao nositelja životnih uvjerenja, opredjeljenja i stavova. Križ kao stalni podsjetnik da smo Božja djeca, Kristovi učenici, koji bi se trebali i ponašati u skladu s tim svojim izabranjem.

Prečesto nosimo križ o lančiću svoga vrata, imamo ga obješenog na zidu svoga doma ili zataknutog o retrovizor svoga auta, ali se ponašamo kao da ga nemamo u srcu. Nerijetko nam križ biva samo izvanjski znak, fasada kojom kao da želimo prikriti i prekriti svoje slabosti ili pak amajlija koja bi nas trebala čuvati kada nam crna mačka pređe preko ulice.

U trenutku kada svećenik počinje naviještati Evanđelje, stavljamo znamen križa na čelo, usne i na grudi. Time želimo izraziti svoju vjeru i uputiti molitvu: „Ti, Gospodine, ravnaj mojim mislima; Ti upravljaj mojim riječima; Ti se nastani u mome srcu!“. Stoga nemojmo samo formalno stavljati znak križa na sebe, nemojmo se križati nedolično i tek onako, usput. Budimo svjesni da po svakom znaku križa što ga stavljamo na sebe ili na drugoga, naš život bi trebao postajati sve više prožet Bogom i njegovim blagoslovom. Učinimo znak križa i ovoga trenutka, ali mislimo na ono što činimo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pripremio: vlč. Robert Šreter

Dokaz da postoji Bog

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri.
Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini.

"Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?"

Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.

Da li si ti kušao Isusa?

"Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe" (Psalam 34,9)

Isuse, Učitelju, daj da progledam

Katolička duhovna obnova pod imenom ISUSE, UČITELJU, DAJ DA PROGLEDAM! održat će se u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu od 14. – 16. rujna 2007. pod vodstvom fra Zvjezdana Linića.

Seminar će se odvijati:
petak, 14. rujna od 17 do 21 sati (sa stankama);
Subota, 15. rujna prije podne od 9 do 13 sati, i popodne od 16 do 21 sat;
Nedjelja, 16. rujna od 9 do 15 sati; završna misa će početi oko 13 sati.

Ulaz je slobodan!!

Za vrijeme duhovne obnove bit će predavanja, molit će se i pjevati, a osobite molitve bit će upravljene Gospodinu za vrijeme mise i euharistijskog klanjanja za ozdravljenje i oslobođenje. Jasno, najprije će biti upravljen poziv na produbljenje vjere i na obraćenje.

Bit će prigoda i za svetu ispoviejd. A svakog dana centralni trenutak bit će svečana sveta misa.

Uz fra Zvjezdan Linić će biti i drugi svećenici koji će posebno pomagati kod ispovijedanja i potom kod koncelebrirane svete mise. Oni će pomoći i pričešćivati. Za dijeljenje svete pričesti dobro su došli klerici i bogoslovi, časne sestre, kao i laici koji imaju od biskupa dopuštenje za dijeljenje svete pričesti. Potom, bit će tu veliki broj poslužitelja koji će biti prepoznatljivi po prigodnoj majici i po akreditaciji koju će nositi. Sudjeluje i zbor župe Gospe Fatimske na Škrapama iz Splita sa svojim župnikom don Mijom Grozdanićem.

Misa za vatrogasce

Dragi prijatelji, kolege, suradnici, svi ljudi,

u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.

Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.

Od srca vam hvala.

Tri sita

Mudrome Sokratu, sav zadihan, dotrči mladić.

″Čuj Sokrate! Moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...″.

″Stani″, prekine ga Sokrat,″jesi li to što mi želiš reći kroz tri sita propustio?

Prvo je sito istina. Je li sve što mi želiš ispripovjedati istina?″

″Ne znam″, reče mladić, ″čuo sam kako ljudi pričaju i ...″.

″A tako″, reče mudrac, ″ali sigurno si upotrijebio drugo sito. To je sito dobra. Je li to što mi želiš ispričati barem dobro?″

Mladić odvrati odugovlačeći: ″Nije dobro, nego suprotno tomu...″.

″Hm″, prekine ga Sokrat, ″nego upotrijebimo i treće sito, sito važnosti″, i nastavi:″Je li to što mi tako silno želiš reći barem važno?″

″Važno? Pa i nije tako važno...″, odgovori mladić ne gledajući u Sokrata.

″Tako dakle″, završi mudri Sokrat, ″ako to što si mi htio reći nije ni istina, ni dobro, a niti važno, tada sve to zaboravimo i više se time nemojmo opterećivati.″