26 rujna 2007

Legenda o pameti i srcu



Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, a neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili na vrijeme stati u red.

Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.

- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.

Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:

- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.



Stjepan Lice

21 rujna 2007

Kada prestaje noć

Pitali su jednog starog rabina kada počinje dan i kada prestaje noć.
»Je li to onog časa kada se izdaljega može razlikovati pas od ovce?«, upita prvi učenik.
»Ne«, odgovori učitelj.
»A je li to onoga trena kada se razlikuje smokva od datulje«, upita znatiželjno drugi učenik.

Kada je i on dobio niječan odgovor, upitali su ostali rabina:
»Reci nam ti kad mi ne znamo.«

A mudri i dobri učitelj zaključi: »Noć prestaje a dan počinje kada možeš u lice pogledati svaku osobu i u njoj prepoznati svojeg brata ili sestru. Sve do tada u tvojem je oku tama.«

17 rujna 2007

Manji križ

Čovjek je, noseći svoj križ, hodao između ljudi koji su nosili svoje križeve. Svi ljudi išli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili različiti, ali su svi bili veoma teški, nezgrapni, veliki, dugački. Čovjek je odlučio skratiti svoj križ i u tome je uspio. Otad mu je život bio lakši, manje se mučio u hodu i brže je išao.

I tako su najzad svi došli pred vrata raja. Pred samim vratima raja čekalo ih je iznenađenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom su, prelazeći svaki preko svoga križa, ulazili u raj.

Ali križ onog čovjeka bio je prekratak!

14 rujna 2007

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Često stojimo pred ogledalom. Ujutro dok se brijemo, uređujemo frizuru ili stavljamo šminku. Kad se obučemo, provjerimo u ogledalu kako nam odjeća stoji. Slijedeći put kad stanete pred ogledalo, stanite uspravno, spojenih nogu i raširite ruke u vodoravni položaj. Što vidite?
Zamislite pred sobom kartu svijeta. Povucite zamišljenu crtu od istoka na zapad i od sjevera na jug. Što ste dobili? U oba slučaja pred nama je lik križa. Netko će reći da je to prilično navučena aluzija, ne baš previše uvjerljiva. Ali mi kršćani znamo da to nije samo zgodna slika, nego da u stvarnosti križ stoji u temelju naše ljudske opstojnosti i stvarnosti svega stvorenoga. Križ Krista Gospodina razdjelnica je i središnja točka čitave ljudske povijesti; Njegov križ je os oko koje se vrti sva stvorena stvarnost.
Danas je upravo blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Nama kršćanima križ je najveći vjerski simbol. On je daleko više od dviju greda položenih okomito jedna na drugu. On nipošto nije znak sramote i poraza iako je na njemu umro naš Učitelj i Gospodin. Križ nije samo kulturološki znak po kojemu se kršćani razlikuju od pripadnika neke druge religijske skupine ili ateista i agnostika pa čak niti samo znak raspoznavanja ili pripadnosti istoj interesnoj skupini.
Pogled na križ čovjeku kršćaninu govori nešto puno više. On nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav koja je išla tako daleko da je postala ruglo i sramota, dopustila da bude ponižena, odbačena i ubijena, a sve s ciljem da svakome ljudskom stvoru donese spasenje i blagoslov. Križ je čudesan znamen samoga Boga koji dolazi među nas, biva odbijen ali on ne odbija nas nego nas prihvaća i pretvara u svoju djecu.
Križ je simbol smislenosti ljudskoga života i u onim teškim situacijama kada se čini da nema nikakvog smisla. Križ vraća izgubljenu nadu i obnavlja posustalu snagu. On podiže iz depresije i očaja, u nepovrat razgoni malodušnost i pobjeđuje mržnju i nepravdu. On čovjeku vraća dostojanstvo i ispunjava ga mirom koji nitko i ništa drugo ne može dati. Upravo onako kako je doživio rimski car neposredno prije odlučujuće bitke kada je na nebu ugledao križ i začuo glas: „U ovom znaku ćeš pobijediti!“, tako i mi u znaku križa svaki svoj poraz možemo pretvoriti u pobjedu.
Križ nas obično na početku života uvodi u zajednicu Božjega naroda, sa znakom križa napuštamo ovaj svijet i ulazimo u vječnost. A između ta dva granična momenta, križ bi trebao biti stvarnost u kojoj ćemo proživjeti ovu zemaljsku dionicu svoga života. Pri tome ne mislim prvenstveno na križ kao simbol muke i patnje, nego na križ kao nositelja životnih uvjerenja, opredjeljenja i stavova. Križ kao stalni podsjetnik da smo Božja djeca, Kristovi učenici, koji bi se trebali i ponašati u skladu s tim svojim izabranjem.
Prečesto nosimo križ o lančiću svoga vrata, imamo ga obješenog na zidu svoga doma ili zataknutog o retrovizor svoga auta, ali se ponašamo kao da ga nemamo u srcu. Nerijetko nam križ biva samo izvanjski znak, fasada kojom kao da želimo prikriti i prekriti svoje slabosti ili pak amajlija koja bi nas trebala čuvati kada nam crna mačka pređe preko ulice.
U trenutku kada svećenik počinje naviještati Evanđelje, stavljamo znamen križa na čelo, usne i na grudi. Time želimo izraziti svoju vjeru i uputiti molitvu: „Ti, Gospodine, ravnaj mojim mislima; Ti upravljaj mojim riječima; Ti se nastani u mome srcu!“. Stoga nemojmo samo formalno stavljati znak križa na sebe, nemojmo se križati nedolično i tek onako, usput. Budimo svjesni da po svakom znaku križa što ga stavljamo na sebe ili na drugoga, naš život bi trebao postajati sve više prožet Bogom i njegovim blagoslovom. Učinimo znak križa i ovoga trenutka, ali mislimo na ono što činimo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Pripremio: vlč. Robert Šreter

13 rujna 2007

Dokaz da postoji Bog

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri.
Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini.

"Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?"

Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.

Da li si ti kušao Isusa?

"Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe" (Psalam 34,9)

10 rujna 2007

Isuse, Učitelju, daj da progledam

Katolička duhovna obnova pod imenom ISUSE, UČITELJU, DAJ DA PROGLEDAM! održat će se u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu od 14. – 16. rujna 2007. pod vodstvom fra Zvjezdana Linića.

Seminar će se odvijati:
petak, 14. rujna od 17 do 21 sati (sa stankama);
Subota, 15. rujna prije podne od 9 do 13 sati, i popodne od 16 do 21 sat;
Nedjelja, 16. rujna od 9 do 15 sati; završna misa će početi oko 13 sati.

Ulaz je slobodan!!

Za vrijeme duhovne obnove bit će predavanja, molit će se i pjevati, a osobite molitve bit će upravljene Gospodinu za vrijeme mise i euharistijskog klanjanja za ozdravljenje i oslobođenje. Jasno, najprije će biti upravljen poziv na produbljenje vjere i na obraćenje.

Bit će prigoda i za svetu ispoviejd. A svakog dana centralni trenutak bit će svečana sveta misa.

Uz fra Zvjezdan Linić će biti i drugi svećenici koji će posebno pomagati kod ispovijedanja i potom kod koncelebrirane svete mise. Oni će pomoći i pričešćivati. Za dijeljenje svete pričesti dobro su došli klerici i bogoslovi, časne sestre, kao i laici koji imaju od biskupa dopuštenje za dijeljenje svete pričesti. Potom, bit će tu veliki broj poslužitelja koji će biti prepoznatljivi po prigodnoj majici i po akreditaciji koju će nositi. Sudjeluje i zbor župe Gospe Fatimske na Škrapama iz Splita sa svojim župnikom don Mijom Grozdanićem.

08 rujna 2007

Misa za vatrogasce

Dragi prijatelji, kolege, suradnici, svi ljudi,

u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.

Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.

Od srca vam hvala.

06 rujna 2007

Tri sita



Mudrome Sokratu, sav zadihan, dotrči mladić.


″Čuj Sokrate! Moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...″.


″Stani″, prekine ga Sokrat,″jesi li to što mi želiš reći kroz tri sita propustio?


Prvo je sito istina. Je li sve što mi želiš ispripovjedati istina?″


″Ne znam″, reče mladić, ″čuo sam kako ljudi pričaju i ...″.


″A tako″, reče mudrac, ″ali sigurno si upotrijebio drugo sito. To je sito dobra. Je li to što mi želiš ispričati barem dobro?″


Mladić odvrati odugovlačeći: ″Nije dobro, nego suprotno tomu...″.


″Hm″, prekine ga Sokrat, ″nego upotrijebimo i treće sito, sito važnosti″, i nastavi:″Je li to što mi tako silno želiš reći barem važno?″


″Važno? Pa i nije tako važno...″, odgovori mladić ne gledajući u Sokrata.


″Tako dakle″, završi mudri Sokrat, ″ako to što si mi htio reći nije ni istina, ni dobro, a niti važno, tada sve to zaboravimo i više se time nemojmo opterećivati.″

03 rujna 2007

Markovo 2007


7.9. župe posvećene sv. Marku Križevčaninu slave svog nebeskog zaštitnika, a Varaždinska biskupija slavi zaštitnika svoje biskupije.

U zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina (Selska cesta 91) vjernici će se za svetkovinu svog nebeskog zaštitnika pripremiti trodnevnicom od 4.-6. rujna.

Svaki dan pobožnost sv. Marku Križevčaninu započinje u 17:45 dok svečano misno slavlje s prigodnom propovijedi počinje u 18:30.

Misna slavlja u 18:30 predvode i propodvijedaju:
4.9 (utorak) - mr. Marijan Kušenic
5.9 (srijeda) – župni vikar Antun Nižetic
6.9 (četvrtak) – fra Jure Šimic

Nakon svečanih misa počinje prigodni program.
4.9 - poruku života sv. Marka Križevcanina predstavljaju vjeroucenici iz župe
5.9 - mladi župe i zbor "Laudes" ce predstaviti duhovnu misao i održati glazbenu vecer
6.9 – program pripremaju mladi iz župe sv. Petra i Pavla, Bešici


Na samu svetkovinu u petak 7. rujna mise su u 7:30, 9:30, 11 i 18:30.

Misu u 7:30 sati predvodit ce župni vikar Antun Nižetic, u 9:30 rektor kapele Corpus Domini vlc. Pavao Crnjac, u 11 sati župnik župe sv. Blaža vlc. Zvonimir Sekelj, a vecernju misu s pocetkom u 18,30 predvodit ce i propovijedati župnik u Markuševcu i dekan Remetskog dekanata prec. Zlatko Golubic.

27 kolovoza 2007

Savjetovalište za zvanja




Isus «onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo» (Lk 6,12-13a), «pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati…» (Mt 3, 13-21).

Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus na Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima.

Evo stručnog odgovora:

Poštovani Rabi Isuse!
Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svim smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe.

Dakle:
Općenito:

Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo Ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.

Pojedinačno: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:

ŠIMUN PETAR: čuvstveno nestabilan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Promjenjiv. Više puta ne zna što je rekao.

ANDRIJA: njegov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.

JAKOV i IVAN: također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni po družbu.

FILIP: veoma naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.

BARTOLOMEJ ili NATANEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.

MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje).

TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.

JAKOV ALFEJEV i TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.

ŠIMUN Revnitelj: skloniji svađi i bodežu, negoli lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.

-Jedini kandidat koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno saobraća s ljudima, sklon poslovnosti i kotaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti, jest JUDA IŠKARIOTSKI. On Ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.

Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!

«Savjetovalište za zvanja»

26 kolovoza 2007

Lice Isusa Krista



Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio je naciniti najljepšu sliku, Kristov portret. Ali, nigdje nije mogao pronaci model prikladan da izrazi patnju i radost, smrt i uskrsnuce, ljudskost i božanstvo. Epifan nije imao mira: konacno je krenuo na put. Prošao je Europu zagledajuci pomno svako lice. Ništa. Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.

Jedne je veceri zaspao moleci psalam: «Lice Tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.» Usnuo je san. Andeo ga je vodio ljudima pokazujuci mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je slicna Kristovoj: radost mlade zarucnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osudenika, dobrotu majke, zgranutost siroceta, strogost suca, veselje zabavljaca, milosrde ispovjednika, izmuceno lice gubavca.

Epifan se vratio u samostan i poceo raditi. Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je opatu i braci koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo lice je bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi covjeka u dubini duše i postavljalo pitanja.


Nemoj tražiti Krista u jednom covjeku, nego u svakom covjeku traži ponešto od Kristova lika.

23 kolovoza 2007

Sin

Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu.

Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.

Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.

Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.

Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka.

Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”

Mladić je ispružio ruku da preda platno:”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.

S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”

Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.

Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.

Bio je izložen portret sina.

Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:

“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”

Velika tišina... Odjednom netko povikne iz dubine dvorane:

“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”

Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku?? 250 Kn?? 500 Kn?? ...”

Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.”
Međutim, aukcionar opet nastavlja...

“Tko želi Sina?”

Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”

Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.

“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.

Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.

Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”

“ Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.

Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.”

“Ali, slike?” pitaše zainteresirani.

“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,”kada su me zvali da napravim dražbu,u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.”
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!

20 kolovoza 2007

"DUGA" - Ludbreg

Pjevačko društvo mladih «Trinitas» iz Ludbrega, organizira dana 25. kolovoza 2007. u 19.30 sati već tradicionalni festival duhovne pjesme «DUGA 2007.» koji će se održati u Pučkom otvorenom učilištu «Dragutin Novak» u Ludbregu. Povodom festivala u 18.00h u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, misno će slavlje svojim pjevanjem predvoditi Zbor mladih Varaždinske biskupije.

Na ovogodišnjoj 11. «Dugi» nastupaju:
«Ihthis» Veliki Bukovec,
«Eshaton» Močile,
duo «Aledory» Rijeka,
VIS «Riječ» Split,
«Stepinčeva mladež» Koprivnica,
Predvoditelji liturgijskog pjevanja «Donum» Varaždin,
Sanja Busija i Ines Grabarić iz Ludbrega,
Antonio Tkalec iz Nedeljanca,
«Agnus» Prelog te
duo «Exodus» Čakovec.

19 kolovoza 2007

"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!..." Lk 12,49



Slatke one vatre se spomeni, kojom srca užeći si htio;
u dušu si stavio je meni i ja želim žar joj širit mio.
Jedna iskra slaba, o božanska tajno!
Može užeć ognja more veličajno.
Da daleko želim Plam ti raznijet sveti, tog se, Bože, sjeti!
Sv. Terezija od Djeteta Isusa

17 kolovoza 2007

Molitva - razgovor s Bogom (deset pravila savršene kršćanske molitve)


1. Uzmi si svaki dan nekoliko minuta vremena da bi bio sam u tišini… Opusti tijelo, razum i srce.
2. Razgovaraj s Bogom jednostavno i prirodno. Ispri?aj mu sve što imaš u svom srcu. Za to ti nisu potrebne nikakve formule, molitvenici ni tuđi način govora. Govori mu svojim vlastitim riječima. On te sigurno razumije.
3. Vježbaj se u razgovoru s Bogom za vrijeme svog svakodnevnog posla. Ti znaš da je Bog svugdje prisutan. Dosta ti je na par sekundi zatvoriti oči. Gdjegod se nalazio: u trgovini, u autobusu, u vlaku, za pisa?im stolom… Naučit ćeš tako živjeti u Božjoj prisutnosti.
4. Polazi od uvjerenja da te Bog uvijek prati, da je On kod tebe i da te stalno pomaže. Zato nije potrebno da Boga stalno oblije?eš molitvom za njegov blagoslov, nego da mu stalno zahvaljuješ jer On te uistinu stalno prati svojom ljubavlju i blagoslovom.
5. Moli s uvjerenjem da tvoja molitva leti iznad polja i planina, iznad rijeka i mora i da u trenu dostiže one za koje moliš, kao što u istom trenu dopire do Božjeg srca koji ih blagoslivlje i pomaže.
6. Kad moliš moraš uvijek imati u srcu pozitivne misli, a nikako negativne.
7. Uvijek moraš u molitvi biti spreman prihvatiti Božju volju, pa kakva god ona bila: "Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude."
8. Kad moliš, stavi sve naprosto u Božje ruke. Moli za snagu da možeš sa svoje strane učiniti što je najbolje, a sve ostalo prepusti s apsolutnim pouzdanjem dragom Bogu.
9. Izmoli svaki dan jednu molitvu za one koji te ne vole, pa i za one koji su loše prema tebi postupali. To će ti dati neopisivu snagu, odnosno Bog će te obdariti tom snagom zbog takve molitve.
10. Svaki dan moraš se pomoliti za svoju domovinu, kao i za očuvanje općeg mira. Mir je najveći Božji dar.
A kad sabereš svih ovih deset pravila u jedno, onda kad moliš, ponašaj se kao dijete, koje netom što se otac ili majka vrate kući, poleti k njemu ili njoj i sjedne na krilo, pa ispriča sve što ima na srcu.

Theodor Bovet (švicarski teolog i književnik)

15 kolovoza 2007

Majci Crkve


Majko Crkve!

Daj da Crkva uživa slobodu i mir te može ispunjavati svoje spasiteljsko poslanje! I da za to postane zrela novom zrelošcu vjere i nutarnjeg jedinstva! Pomozi nam da nadvladamo suprotnosti i podijeljenosti! Pomozi nam da ponovno otkrijemo svu jednostavnost i dostojanstvo svoga kršcanskog poziva! Ne daj da uzmanjkaju 'poslenici u Gospodnjem vinogradu'! Posveti obitelji! Bdij nad dušama mladih i nad djetinjim srcima! Pomozi da se nadvladaju moralne ugroženosti što pogadaju temeljne okoliše života i ljubavi! Izmoli nam milost da se stalno obnavljamo za svu ljepotu svjedocenja križu i uskrsnucu Tvoga Sina!
Kolike bih još probleme, Majko, morao da Ti u ovom susretu predocim i da ih jedan po jedan nabrojim. No, Tebi ih sve povjeravam, ta Ti ih znaš bolje od nas i o svima Ti vodiš brigu.
To cinim na mjestu velike posvete koja grli ne samo Poljsku nego svu Crkvu sa svim dimenzijama zemalja i kontinenata - svu Crkvu u Tvome majcinskom srcu.
Svu Crkvu, kojoj sam prvi poslužitelj, Tebi prikazujem i povjeravam s neizmjernim pouzdanjem u Tebe, Majko.

Amen.

Papa Ivan Pavao II.(Iz homilije u Censtohovi, 4. lipnja 1979.)

12 kolovoza 2007

Prozor

Mladi par se doselio u ulicu.
Slijedećeg jutra, kada su doručkovali žena je opazila susjedu, kako vješa rublje.

- Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
- Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena se osupnula, kada je jednog jutra vidjela, da je susjedino rublje čisto.
Rekla je mužu:
- Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
- Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.

Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu provjeriti kakvoću našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.


Za Riječ za tebe na HKR-u pripremio Zoran Grgić

28 srpnja 2007

Stablo i cvijet

U zoru je podno stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.
- Ti si, sigurno, veliki cvijet - reče mu.
- Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.
- Kakva je razlika između stabla i cvijeta? - upita cvijet.
- Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - reče stablo.
- I to je sve?
- Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i
od najblažeg lahora.

- To je sve? - ponovno upita cvijet.
- Vi se možete ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole,
a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu
staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.

- Zar smo mi cvjetovi na putu?
- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.
- Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
- To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena
spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole
cvjetove.

- Onda si ti - reče mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.

Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.



Stjepan Lice

25 srpnja 2007

Orahova kora

Promatrajući mnogobrojne ožiljke na njegovoj kori i tražeći spasonosne savjete za život,
pitao mladi, tek stasali orah staroga što mu je sve nanijelo tolike ožiljke na deblu,
te kako je uspio preživjeti sve boli i rane nanesene očito kojekakvim oštrim predmetima.
S mirom u glasu stari je orah mudro prozborio:
Pa i onda kad se radi o neopreznosti ili hiru onoga koji te ranjava, ne znači da te manje boli
takva rana, premda izaziva manje gorčine pa se lakše nositi s njome.
Dok si mlad, kora ti je osjetljiva, te je i najmanji udarac ili porezotina lako ošteuje,
a sporo zarasta i redovito ostaje ožiljak koji raste paralelno s tvojim bićem.
Na žalost ljudi sporo uče kako bi trebali biti pažljiviji s mladim, nezaštićenim bićima,
čija je opna još zelena i tanka, te joj treba vremena da postane tvrda okoštala kora,
što štiti nutrinu od nemara i nepažnje ljudi, koji često urezuju svašta i olako,
ne imajući na umu da rane sporo prolaze, a ožiljci ostaju trajno.
Ipak kad si ranjen, a želiš ozdraviti, ne smiješ dopustiti da ti gorčina osuši dušu,
da se ne stvori neizlječive pukotine.
Naprotiv, iz dubine svoga bića, natopi rane sokom ljubavi, da održi svježom tvoju koru,
dok ne smogne snage za napor priljubljivanja, čuvajući tako tvoju srž od propasti.

don Ivan Bodrožić

19 srpnja 2007

Najava...


Evo za sve ljubitelje duhovne glazbe najava jednog koncerta....



Na popularnoj ljetnoj pozornici AMADEO scene u Muzeju za umjetnost i obrt


u utorak 21.08.2007. u 21h


grupa FIDES



gospel/soul/blues program



ULAZNICE:
Prodaja ulaznica na info-pultu uzeja za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb.

svakim danom od 10:00 do 21:00 sat
osim ponedjeljkom od 19:00 do 21:00 sati
i nedjeljom od 10:00 do 14:00 i od 19:00 do 21:00 sat.


Cijena ulaznica: 50,00 kn
za studente i umirovljenike: 40,00 kn


KONTAKT

Za sve informacije o programu, izvođacima, terminima i ulaznicima obratite se na telefone:

Muzej za umjetnost i obrt

info-pult: 01 4882 125
marketing: 01 4882 123
mob: 091 16 85 795
ili pročitajte tekst na stranici grupe Fides
www.grupa-fides.com
Sjedišta u gledalištu nisu numerirana!
Rezervacije se ne primaju!