Katolička duhovna obnova pod imenom ISUSE, UČITELJU, DAJ DA PROGLEDAM! održat će se u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu od 14. – 16. rujna 2007. pod vodstvom fra Zvjezdana Linića.
Seminar će se odvijati:
petak, 14. rujna od 17 do 21 sati (sa stankama);
Subota, 15. rujna prije podne od 9 do 13 sati, i popodne od 16 do 21 sat;
Nedjelja, 16. rujna od 9 do 15 sati; završna misa će početi oko 13 sati.
Ulaz je slobodan!!
Za vrijeme duhovne obnove bit će predavanja, molit će se i pjevati, a osobite molitve bit će upravljene Gospodinu za vrijeme mise i euharistijskog klanjanja za ozdravljenje i oslobođenje. Jasno, najprije će biti upravljen poziv na produbljenje vjere i na obraćenje.
Bit će prigoda i za svetu ispoviejd. A svakog dana centralni trenutak bit će svečana sveta misa.
Uz fra Zvjezdan Linić će biti i drugi svećenici koji će posebno pomagati kod ispovijedanja i potom kod koncelebrirane svete mise. Oni će pomoći i pričešćivati. Za dijeljenje svete pričesti dobro su došli klerici i bogoslovi, časne sestre, kao i laici koji imaju od biskupa dopuštenje za dijeljenje svete pričesti. Potom, bit će tu veliki broj poslužitelja koji će biti prepoznatljivi po prigodnoj majici i po akreditaciji koju će nositi. Sudjeluje i zbor župe Gospe Fatimske na Škrapama iz Splita sa svojim župnikom don Mijom Grozdanićem.
10 rujna 2007
08 rujna 2007
Misa za vatrogasce
Dragi prijatelji, kolege, suradnici, svi ljudi,
u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.
Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.
Od srca vam hvala.
u razmišljanju o tragediji na otoku Kornatu koji je odnio puno mladih života u malim gradovima gdje se skoro svi znaju, ostavio je te gradove za neko vrijeme u tuzi, u razocarenju, u upitnicima, svi se pitamo zašto je sve moralo tako biti. I najradije bi nekako pomogli.
Novac sada ne može napraviti puno. Ali molitva i zajednicka potpora i znak dobre volje - može. Sve vas od srca pozivam da budete dio potpore stradalima tako da dodete i budete prisutni na misi koju za stradale vatrogasce koja ce se održati u Crkvi Svete obitelji, Držiceva, u cetvrtak, 13. rujna 2007 u 19:00 sati . Evo još nešto - jako vas molim, javite ljudima iz gradova koje je pogodila tragedija, a koji stanuju u Zagrebu i koji bi htjeli doci, svim svojim drugim prijateljima, poznanicima, svima onima koji žele napraviti dobru stvar.
Od srca vam hvala.
06 rujna 2007
Tri sita

Mudrome Sokratu, sav zadihan, dotrči mladić.
″Čuj Sokrate! Moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...″.
″Stani″, prekine ga Sokrat,″jesi li to što mi želiš reći kroz tri sita propustio?
Prvo je sito istina. Je li sve što mi želiš ispripovjedati istina?″
″Ne znam″, reče mladić, ″čuo sam kako ljudi pričaju i ...″.
″A tako″, reče mudrac, ″ali sigurno si upotrijebio drugo sito. To je sito dobra. Je li to što mi želiš ispričati barem dobro?″
Mladić odvrati odugovlačeći: ″Nije dobro, nego suprotno tomu...″.
″Hm″, prekine ga Sokrat, ″nego upotrijebimo i treće sito, sito važnosti″, i nastavi:″Je li to što mi tako silno želiš reći barem važno?″
″Važno? Pa i nije tako važno...″, odgovori mladić ne gledajući u Sokrata.
″Tako dakle″, završi mudri Sokrat, ″ako to što si mi htio reći nije ni istina, ni dobro, a niti važno, tada sve to zaboravimo i više se time nemojmo opterećivati.″
03 rujna 2007
Markovo 2007

7.9. župe posvećene sv. Marku Križevčaninu slave svog nebeskog zaštitnika, a Varaždinska biskupija slavi zaštitnika svoje biskupije.
U zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina (Selska cesta 91) vjernici će se za svetkovinu svog nebeskog zaštitnika pripremiti trodnevnicom od 4.-6. rujna.
Svaki dan pobožnost sv. Marku Križevčaninu započinje u 17:45 dok svečano misno slavlje s prigodnom propovijedi počinje u 18:30.
Misna slavlja u 18:30 predvode i propodvijedaju:
4.9 (utorak) - mr. Marijan Kušenic
5.9 (srijeda) – župni vikar Antun Nižetic
6.9 (četvrtak) – fra Jure Šimic
4.9 (utorak) - mr. Marijan Kušenic
5.9 (srijeda) – župni vikar Antun Nižetic
6.9 (četvrtak) – fra Jure Šimic
Nakon svečanih misa počinje prigodni program.
4.9 - poruku života sv. Marka Križevcanina predstavljaju vjeroucenici iz župe
5.9 - mladi župe i zbor "Laudes" ce predstaviti duhovnu misao i održati glazbenu vecer
6.9 – program pripremaju mladi iz župe sv. Petra i Pavla, Bešici
Na samu svetkovinu u petak 7. rujna mise su u 7:30, 9:30, 11 i 18:30.
4.9 - poruku života sv. Marka Križevcanina predstavljaju vjeroucenici iz župe
5.9 - mladi župe i zbor "Laudes" ce predstaviti duhovnu misao i održati glazbenu vecer
6.9 – program pripremaju mladi iz župe sv. Petra i Pavla, Bešici
Na samu svetkovinu u petak 7. rujna mise su u 7:30, 9:30, 11 i 18:30.
Misu u 7:30 sati predvodit ce župni vikar Antun Nižetic, u 9:30 rektor kapele Corpus Domini vlc. Pavao Crnjac, u 11 sati župnik župe sv. Blaža vlc. Zvonimir Sekelj, a vecernju misu s pocetkom u 18,30 predvodit ce i propovijedati župnik u Markuševcu i dekan Remetskog dekanata prec. Zlatko Golubic.
27 kolovoza 2007
Savjetovalište za zvanja

Isus «onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo» (Lk 6,12-13a), «pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati…» (Mt 3, 13-21).
Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus na Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima.
Evo stručnog odgovora:
Poštovani Rabi Isuse!
Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svim smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe.
Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svim smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe.
Dakle:
Općenito:
Općenito:
Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo Ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.
Pojedinačno: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:
ŠIMUN PETAR: čuvstveno nestabilan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Promjenjiv. Više puta ne zna što je rekao.
ANDRIJA: njegov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.
JAKOV i IVAN: također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni po družbu.
FILIP: veoma naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.
BARTOLOMEJ ili NATANEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.
MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje).
TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.
JAKOV ALFEJEV i TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.
ŠIMUN Revnitelj: skloniji svađi i bodežu, negoli lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.
-Jedini kandidat koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno saobraća s ljudima, sklon poslovnosti i kotaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti, jest JUDA IŠKARIOTSKI. On Ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.
Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!
«Savjetovalište za zvanja»
Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!
«Savjetovalište za zvanja»
26 kolovoza 2007
Lice Isusa Krista

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio je naciniti najljepšu sliku, Kristov portret. Ali, nigdje nije mogao pronaci model prikladan da izrazi patnju i radost, smrt i uskrsnuce, ljudskost i božanstvo. Epifan nije imao mira: konacno je krenuo na put. Prošao je Europu zagledajuci pomno svako lice. Ništa. Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.
Jedne je veceri zaspao moleci psalam: «Lice Tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.» Usnuo je san. Andeo ga je vodio ljudima pokazujuci mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je slicna Kristovoj: radost mlade zarucnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osudenika, dobrotu majke, zgranutost siroceta, strogost suca, veselje zabavljaca, milosrde ispovjednika, izmuceno lice gubavca.
Epifan se vratio u samostan i poceo raditi. Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je opatu i braci koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo lice je bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi covjeka u dubini duše i postavljalo pitanja.
Nemoj tražiti Krista u jednom covjeku, nego u svakom covjeku traži ponešto od Kristova lika.
23 kolovoza 2007
Sin
Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu.
Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.
Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.
Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka.
Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”
Mladić je ispružio ruku da preda platno:”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.
S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”
Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:
“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”
Velika tišina... Odjednom netko povikne iz dubine dvorane:
“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”
Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku?? 250 Kn?? 500 Kn?? ...”
Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.”
Međutim, aukcionar opet nastavlja...
“Tko želi Sina?”
Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”
Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.
Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”
“ Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.
Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.”
“Ali, slike?” pitaše zainteresirani.
“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,”kada su me zvali da napravim dražbu,u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.”
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.
Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.
Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka.
Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”
Mladić je ispružio ruku da preda platno:”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.
S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”
Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:
“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”
Velika tišina... Odjednom netko povikne iz dubine dvorane:
“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”
Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku?? 250 Kn?? 500 Kn?? ...”
Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.”
Međutim, aukcionar opet nastavlja...
“Tko želi Sina?”
Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”
Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.
Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”
“ Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.
Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.”
“Ali, slike?” pitaše zainteresirani.
“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,”kada su me zvali da napravim dražbu,u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.”
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
20 kolovoza 2007
"DUGA" - Ludbreg
Pjevačko društvo mladih «Trinitas» iz Ludbrega, organizira dana 25. kolovoza 2007. u 19.30 sati već tradicionalni festival duhovne pjesme «DUGA 2007.» koji će se održati u Pučkom otvorenom učilištu «Dragutin Novak» u Ludbregu. Povodom festivala u 18.00h u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, misno će slavlje svojim pjevanjem predvoditi Zbor mladih Varaždinske biskupije.
Na ovogodišnjoj 11. «Dugi» nastupaju:
«Ihthis» Veliki Bukovec,
«Eshaton» Močile,
duo «Aledory» Rijeka,
VIS «Riječ» Split,
«Stepinčeva mladež» Koprivnica,
Predvoditelji liturgijskog pjevanja «Donum» Varaždin,
Sanja Busija i Ines Grabarić iz Ludbrega,
Antonio Tkalec iz Nedeljanca,
«Agnus» Prelog te
duo «Exodus» Čakovec.
«Eshaton» Močile,
duo «Aledory» Rijeka,
VIS «Riječ» Split,
«Stepinčeva mladež» Koprivnica,
Predvoditelji liturgijskog pjevanja «Donum» Varaždin,
Sanja Busija i Ines Grabarić iz Ludbrega,
Antonio Tkalec iz Nedeljanca,
«Agnus» Prelog te
duo «Exodus» Čakovec.
19 kolovoza 2007
"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!..." Lk 12,49
17 kolovoza 2007
Molitva - razgovor s Bogom (deset pravila savršene kršćanske molitve)

1. Uzmi si svaki dan nekoliko minuta vremena da bi bio sam u tišini… Opusti tijelo, razum i srce.
2. Razgovaraj s Bogom jednostavno i prirodno. Ispri?aj mu sve što imaš u svom srcu. Za to ti nisu potrebne nikakve formule, molitvenici ni tuđi način govora. Govori mu svojim vlastitim riječima. On te sigurno razumije.
3. Vježbaj se u razgovoru s Bogom za vrijeme svog svakodnevnog posla. Ti znaš da je Bog svugdje prisutan. Dosta ti je na par sekundi zatvoriti oči. Gdjegod se nalazio: u trgovini, u autobusu, u vlaku, za pisa?im stolom… Naučit ćeš tako živjeti u Božjoj prisutnosti.
4. Polazi od uvjerenja da te Bog uvijek prati, da je On kod tebe i da te stalno pomaže. Zato nije potrebno da Boga stalno oblije?eš molitvom za njegov blagoslov, nego da mu stalno zahvaljuješ jer On te uistinu stalno prati svojom ljubavlju i blagoslovom.
5. Moli s uvjerenjem da tvoja molitva leti iznad polja i planina, iznad rijeka i mora i da u trenu dostiže one za koje moliš, kao što u istom trenu dopire do Božjeg srca koji ih blagoslivlje i pomaže.
6. Kad moliš moraš uvijek imati u srcu pozitivne misli, a nikako negativne.
7. Uvijek moraš u molitvi biti spreman prihvatiti Božju volju, pa kakva god ona bila: "Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude."
8. Kad moliš, stavi sve naprosto u Božje ruke. Moli za snagu da možeš sa svoje strane učiniti što je najbolje, a sve ostalo prepusti s apsolutnim pouzdanjem dragom Bogu.
9. Izmoli svaki dan jednu molitvu za one koji te ne vole, pa i za one koji su loše prema tebi postupali. To će ti dati neopisivu snagu, odnosno Bog će te obdariti tom snagom zbog takve molitve.
10. Svaki dan moraš se pomoliti za svoju domovinu, kao i za očuvanje općeg mira. Mir je najveći Božji dar.
A kad sabereš svih ovih deset pravila u jedno, onda kad moliš, ponašaj se kao dijete, koje netom što se otac ili majka vrate kući, poleti k njemu ili njoj i sjedne na krilo, pa ispriča sve što ima na srcu.
2. Razgovaraj s Bogom jednostavno i prirodno. Ispri?aj mu sve što imaš u svom srcu. Za to ti nisu potrebne nikakve formule, molitvenici ni tuđi način govora. Govori mu svojim vlastitim riječima. On te sigurno razumije.
3. Vježbaj se u razgovoru s Bogom za vrijeme svog svakodnevnog posla. Ti znaš da je Bog svugdje prisutan. Dosta ti je na par sekundi zatvoriti oči. Gdjegod se nalazio: u trgovini, u autobusu, u vlaku, za pisa?im stolom… Naučit ćeš tako živjeti u Božjoj prisutnosti.
4. Polazi od uvjerenja da te Bog uvijek prati, da je On kod tebe i da te stalno pomaže. Zato nije potrebno da Boga stalno oblije?eš molitvom za njegov blagoslov, nego da mu stalno zahvaljuješ jer On te uistinu stalno prati svojom ljubavlju i blagoslovom.
5. Moli s uvjerenjem da tvoja molitva leti iznad polja i planina, iznad rijeka i mora i da u trenu dostiže one za koje moliš, kao što u istom trenu dopire do Božjeg srca koji ih blagoslivlje i pomaže.
6. Kad moliš moraš uvijek imati u srcu pozitivne misli, a nikako negativne.
7. Uvijek moraš u molitvi biti spreman prihvatiti Božju volju, pa kakva god ona bila: "Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude."
8. Kad moliš, stavi sve naprosto u Božje ruke. Moli za snagu da možeš sa svoje strane učiniti što je najbolje, a sve ostalo prepusti s apsolutnim pouzdanjem dragom Bogu.
9. Izmoli svaki dan jednu molitvu za one koji te ne vole, pa i za one koji su loše prema tebi postupali. To će ti dati neopisivu snagu, odnosno Bog će te obdariti tom snagom zbog takve molitve.
10. Svaki dan moraš se pomoliti za svoju domovinu, kao i za očuvanje općeg mira. Mir je najveći Božji dar.
A kad sabereš svih ovih deset pravila u jedno, onda kad moliš, ponašaj se kao dijete, koje netom što se otac ili majka vrate kući, poleti k njemu ili njoj i sjedne na krilo, pa ispriča sve što ima na srcu.
Theodor Bovet (švicarski teolog i književnik)
15 kolovoza 2007
Majci Crkve

Majko Crkve!
Daj da Crkva uživa slobodu i mir te može ispunjavati svoje spasiteljsko poslanje! I da za to postane zrela novom zrelošcu vjere i nutarnjeg jedinstva! Pomozi nam da nadvladamo suprotnosti i podijeljenosti! Pomozi nam da ponovno otkrijemo svu jednostavnost i dostojanstvo svoga kršcanskog poziva! Ne daj da uzmanjkaju 'poslenici u Gospodnjem vinogradu'! Posveti obitelji! Bdij nad dušama mladih i nad djetinjim srcima! Pomozi da se nadvladaju moralne ugroženosti što pogadaju temeljne okoliše života i ljubavi! Izmoli nam milost da se stalno obnavljamo za svu ljepotu svjedocenja križu i uskrsnucu Tvoga Sina!
Kolike bih još probleme, Majko, morao da Ti u ovom susretu predocim i da ih jedan po jedan nabrojim. No, Tebi ih sve povjeravam, ta Ti ih znaš bolje od nas i o svima Ti vodiš brigu.
To cinim na mjestu velike posvete koja grli ne samo Poljsku nego svu Crkvu sa svim dimenzijama zemalja i kontinenata - svu Crkvu u Tvome majcinskom srcu.
Svu Crkvu, kojoj sam prvi poslužitelj, Tebi prikazujem i povjeravam s neizmjernim pouzdanjem u Tebe, Majko.
Amen.
Papa Ivan Pavao II.(Iz homilije u Censtohovi, 4. lipnja 1979.)
Kolike bih još probleme, Majko, morao da Ti u ovom susretu predocim i da ih jedan po jedan nabrojim. No, Tebi ih sve povjeravam, ta Ti ih znaš bolje od nas i o svima Ti vodiš brigu.
To cinim na mjestu velike posvete koja grli ne samo Poljsku nego svu Crkvu sa svim dimenzijama zemalja i kontinenata - svu Crkvu u Tvome majcinskom srcu.
Svu Crkvu, kojoj sam prvi poslužitelj, Tebi prikazujem i povjeravam s neizmjernim pouzdanjem u Tebe, Majko.
Amen.
Papa Ivan Pavao II.(Iz homilije u Censtohovi, 4. lipnja 1979.)
12 kolovoza 2007
Prozor
Mladi par se doselio u ulicu.
Slijedećeg jutra, kada su doručkovali žena je opazila susjedu, kako vješa rublje.
- Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
- Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena se osupnula, kada je jednog jutra vidjela, da je susjedino rublje čisto.
Rekla je mužu:
- Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
- Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.
Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu provjeriti kakvoću našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.
Za Riječ za tebe na HKR-u pripremio Zoran Grgić
Slijedećeg jutra, kada su doručkovali žena je opazila susjedu, kako vješa rublje.
- Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
- Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena se osupnula, kada je jednog jutra vidjela, da je susjedino rublje čisto.
Rekla je mužu:
- Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
- Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.
Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu provjeriti kakvoću našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.
Za Riječ za tebe na HKR-u pripremio Zoran Grgić
28 srpnja 2007
Stablo i cvijet
U zoru je podno stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.
- Ti si, sigurno, veliki cvijet - reče mu.
- Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.
- Kakva je razlika između stabla i cvijeta? - upita cvijet.
- Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - reče stablo.
- I to je sve?
- Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i
od najblažeg lahora.
- To je sve? - ponovno upita cvijet.
- Vi se možete ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole,
a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu
staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.
- Zar smo mi cvjetovi na putu?
- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.
- Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
- To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena
spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole
cvjetove.
- Onda si ti - reče mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.
Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.
Stjepan Lice
- Ti si, sigurno, veliki cvijet - reče mu.
- Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.
- Kakva je razlika između stabla i cvijeta? - upita cvijet.
- Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - reče stablo.
- I to je sve?
- Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i
od najblažeg lahora.
- To je sve? - ponovno upita cvijet.
- Vi se možete ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole,
a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu
staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.
- Zar smo mi cvjetovi na putu?
- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.
- Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
- To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena
spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole
cvjetove.
- Onda si ti - reče mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.
Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.
Stjepan Lice
25 srpnja 2007
Orahova kora
Promatrajući mnogobrojne ožiljke na njegovoj kori i tražeći spasonosne savjete za život,
pitao mladi, tek stasali orah staroga što mu je sve nanijelo tolike ožiljke na deblu,
te kako je uspio preživjeti sve boli i rane nanesene očito kojekakvim oštrim predmetima.
S mirom u glasu stari je orah mudro prozborio:
Pa i onda kad se radi o neopreznosti ili hiru onoga koji te ranjava, ne znači da te manje boli
takva rana, premda izaziva manje gorčine pa se lakše nositi s njome.
Dok si mlad, kora ti je osjetljiva, te je i najmanji udarac ili porezotina lako ošteuje,
a sporo zarasta i redovito ostaje ožiljak koji raste paralelno s tvojim bićem.
Na žalost ljudi sporo uče kako bi trebali biti pažljiviji s mladim, nezaštićenim bićima,
čija je opna još zelena i tanka, te joj treba vremena da postane tvrda okoštala kora,
što štiti nutrinu od nemara i nepažnje ljudi, koji često urezuju svašta i olako,
ne imajući na umu da rane sporo prolaze, a ožiljci ostaju trajno.
Ipak kad si ranjen, a želiš ozdraviti, ne smiješ dopustiti da ti gorčina osuši dušu,
da se ne stvori neizlječive pukotine.
Naprotiv, iz dubine svoga bića, natopi rane sokom ljubavi, da održi svježom tvoju koru,
dok ne smogne snage za napor priljubljivanja, čuvajući tako tvoju srž od propasti.
don Ivan Bodrožić
pitao mladi, tek stasali orah staroga što mu je sve nanijelo tolike ožiljke na deblu,
te kako je uspio preživjeti sve boli i rane nanesene očito kojekakvim oštrim predmetima.
S mirom u glasu stari je orah mudro prozborio:
Pa i onda kad se radi o neopreznosti ili hiru onoga koji te ranjava, ne znači da te manje boli
takva rana, premda izaziva manje gorčine pa se lakše nositi s njome.
Dok si mlad, kora ti je osjetljiva, te je i najmanji udarac ili porezotina lako ošteuje,
a sporo zarasta i redovito ostaje ožiljak koji raste paralelno s tvojim bićem.
Na žalost ljudi sporo uče kako bi trebali biti pažljiviji s mladim, nezaštićenim bićima,
čija je opna još zelena i tanka, te joj treba vremena da postane tvrda okoštala kora,
što štiti nutrinu od nemara i nepažnje ljudi, koji često urezuju svašta i olako,
ne imajući na umu da rane sporo prolaze, a ožiljci ostaju trajno.
Ipak kad si ranjen, a želiš ozdraviti, ne smiješ dopustiti da ti gorčina osuši dušu,
da se ne stvori neizlječive pukotine.
Naprotiv, iz dubine svoga bića, natopi rane sokom ljubavi, da održi svježom tvoju koru,
dok ne smogne snage za napor priljubljivanja, čuvajući tako tvoju srž od propasti.
don Ivan Bodrožić
19 srpnja 2007
Najava...

Evo za sve ljubitelje duhovne glazbe najava jednog koncerta....
Na popularnoj ljetnoj pozornici AMADEO scene u Muzeju za umjetnost i obrt
u utorak 21.08.2007. u 21h
grupa FIDES
gospel/soul/blues program
ULAZNICE:
Prodaja ulaznica na info-pultu uzeja za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb.
svakim danom od 10:00 do 21:00 sat
osim ponedjeljkom od 19:00 do 21:00 sati
i nedjeljom od 10:00 do 14:00 i od 19:00 do 21:00 sat.
Cijena ulaznica: 50,00 kn
za studente i umirovljenike: 40,00 kn
KONTAKT
Za sve informacije o programu, izvođacima, terminima i ulaznicima obratite se na telefone:
Muzej za umjetnost i obrt
info-pult: 01 4882 125
marketing: 01 4882 123
mob: 091 16 85 795
Na popularnoj ljetnoj pozornici AMADEO scene u Muzeju za umjetnost i obrt
u utorak 21.08.2007. u 21h
grupa FIDES
gospel/soul/blues program
ULAZNICE:
Prodaja ulaznica na info-pultu uzeja za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb.
svakim danom od 10:00 do 21:00 sat
osim ponedjeljkom od 19:00 do 21:00 sati
i nedjeljom od 10:00 do 14:00 i od 19:00 do 21:00 sat.
Cijena ulaznica: 50,00 kn
za studente i umirovljenike: 40,00 kn
KONTAKT
Za sve informacije o programu, izvođacima, terminima i ulaznicima obratite se na telefone:
Muzej za umjetnost i obrt
info-pult: 01 4882 125
marketing: 01 4882 123
mob: 091 16 85 795
Sjedišta u gledalištu nisu numerirana!
Rezervacije se ne primaju!
Rezervacije se ne primaju!
Oče naš

Čovjek: „Oče naš, koji jesi na nebesima...“
Bog: „Da?“
Čovjek: „Ne smetaj me! Vidiš da molim.“
Bog: „Ali zvao si Me.“
Čovjek: „Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim: „Oče naš koji jesi na nebesima...“
Bog: „Evo opet!“
Čovjek: „Opet što?“
Bog: „Pa zvao si Me. Rekao si: „Oče naš koji jesi na nebesima...“ Evo Me. Što hoćeš?“
Čovjek: „Ali ja nisam ništa time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim „Oče naš“. Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš.“
Bog: „No dobro. Nastavi.“
Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“
Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“
Čovjek: „Mislio čime?“
Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“
Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“
Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“
Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“
Bog: „Dobro, nastavi.“
Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“
Bog: „Ti to stvarno misliš?“
Čovjek: „Naravno, zašto ne?“
Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“
Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“
Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“
Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“
Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“
Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“
Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“
Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“
Bog: „No dobro, hajde.“
Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“
Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“
Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“
Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“
Čovjek: „Strah me je.“
Bog: „Strah!? Čega!“
Čovjek: „Znam što ćeš reći.“
Bog: „Hajde, provjeri me!“
Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“
Bog: „A što je bilo s Ivanom?“
Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“
Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“
Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“
Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“
Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“
Čovjek: „Možeš? Kako?“
Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“
Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“
Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“
Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“
Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“
Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“
Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“
Čovjek: „Što pod time misliš?“
Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“
Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“
Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“
Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“
Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“
Čovjek: „Amen.“
Bog: „Da li znaš što to znači?“
Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan o Tvojih sljedbenika.“
Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“
Čovjek: „Da?“
Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“
Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“
Amen
Dr. fra Anđelko Domazet
18 srpnja 2007
Dnevnik jedne Biblije

20.1. Tjedan je mirno prošao. Prvih večeri Nove godine moj vlasnik me redovito čitao,
ali izgleda sada je opet sve zaboravio.
16.2. Danas je bilo proljetno čišćenje. Zajedno s drugim stvarima i ja sam očišćena od prašine
i opet stavljena na svoje staro mjesto.
26.3. Nakon doručka upotrijebio me moj vlasnik.
Gledao je neka mjesta za uskrsnu čestitku.
8. 5. Danas je naporan dan. Moj vlasnik je pošao na studijski dan o Bibliji.
I morao je tražiti poglavlja i retke, ali ih većinom nije pronalazio
iako već stoljećima stoje na svom mjestu.
1. 7. Zajedno s odijelom sam spakirana u kovčeg.
Čini mi se da se spremaju na godišnji odmor.
10.7. Još sam uvijek u kovčegu, iako je iz njega već sve izvađeno.
20.7. Opet sam kod kuće na starom mjestu. Prilično naporno putovanje.
Ne vidim razlog zašto sam putovala, jer nisam upotrebljavana.
10.8. Danas me uzeo moj vlasnik. Pisao je prijatelju i tražio prikladnu rečenicu
da izrazi sućut prilikom smrti njegova oca.
30.8. Danas je moj vlasnik ponovno očistio prašinu.
16 srpnja 2007
Čini dobro
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
Nije važno, VOLI GA !
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, ČINI DOBRO !
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, ČINI DOBRO !
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, BUDI ISKREN I POŠTEN !
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno.
Nije važno, STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, POMAŽI IM !
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, DAJ NAJBOLJE OD SEBE !
(bl. Majka Terezija)
Nije važno, VOLI GA !
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, ČINI DOBRO !
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, ČINI DOBRO !
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, BUDI ISKREN I POŠTEN !
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno.
Nije važno, STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, POMAŽI IM !
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, DAJ NAJBOLJE OD SEBE !
(bl. Majka Terezija)
14 srpnja 2007
Ljubi me kakav jesi
Isus:
Poznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela. Znam tvoju krhkost i lomnost, tvoje grijehe, i svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce.
LJUBI ME KAKAV JESI…
Ako čekaš da budeš anđeo kako bi se prepustio ljubavi, nikad nećeš ljubiti. Iako si plašljiv, preuzeo si obvezu prakticirati vrline. Iako često upadaš u one grijehe koje ne bi želio više činiti, NE DOPUŠTAM TI DA ME NE LJUBIŠ.
Ljubi me kakav jesi. U svakom trenu i u bilo kojoj situaciji, u gorljivosti ili suhoći, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me…kakav jesi…Hoću ljubav tvog siromašnog srca.
AKO ČEKAŠ DA BUDEŠ SAVRŠEN, NEĆEŠ ME NIKADA LJUBITI.
Zar ja ne bih mogao stvoriti od svakog zrna pijeska po jednog anđela blistavog čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Nisam li ja svemoguć? I ako mi se sviđa ostaviti na ništa ona predivna bića i više voljeti siromašnu ljubav tvoga srca, nisam li ja gospodar svoje ljubavi? Pusti me da ljubim, hoću tvoje srce.
S VREMENOM ĆU TE SIGURNO PROMIJENITI, ALI ZA SADA TE LJUBIM TAKVOG KAKAV JESI…
DANAS STOJIM NA VRATIMA TVOGA SRCA kao prosjak: ja, Kralj kraljeva. Kucam i čekam; požuri mi otvoriti. Nemoj trnuti svoju bijedu: kad bi ti poznavao savršeno svoje siromaštvo, umro bi od bola.
RAČUNAM NA TEBE, DARUJ MI RADOST… Ne brini se ako ne posjeduješ vrline; dat ću ti svoje. Kad budeš morao trpjeti, dat ću ti snage. Dao si mi ljubav, dat ću ti da znaš ljubiti više no što možeš sanjati… Ali sjeti se… LJUBI ME KAKAV JESI…
DAO SAM TI SVOJU MAJKU; DOPUSTI NEKA PROĐE, dopusti neka prođe sve iz njezinog srca - tako čistog. Bilo što da se dogodi, nemoj čekati biti svet kako bi se prepustio ljubavi, jer me ne bi ljubio nikada.
Idi…
LJUBI ME KAKAV JESI!
Poznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela. Znam tvoju krhkost i lomnost, tvoje grijehe, i svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce.
LJUBI ME KAKAV JESI…
Ako čekaš da budeš anđeo kako bi se prepustio ljubavi, nikad nećeš ljubiti. Iako si plašljiv, preuzeo si obvezu prakticirati vrline. Iako često upadaš u one grijehe koje ne bi želio više činiti, NE DOPUŠTAM TI DA ME NE LJUBIŠ.
Ljubi me kakav jesi. U svakom trenu i u bilo kojoj situaciji, u gorljivosti ili suhoći, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me…kakav jesi…Hoću ljubav tvog siromašnog srca.
AKO ČEKAŠ DA BUDEŠ SAVRŠEN, NEĆEŠ ME NIKADA LJUBITI.
Zar ja ne bih mogao stvoriti od svakog zrna pijeska po jednog anđela blistavog čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Nisam li ja svemoguć? I ako mi se sviđa ostaviti na ništa ona predivna bića i više voljeti siromašnu ljubav tvoga srca, nisam li ja gospodar svoje ljubavi? Pusti me da ljubim, hoću tvoje srce.
S VREMENOM ĆU TE SIGURNO PROMIJENITI, ALI ZA SADA TE LJUBIM TAKVOG KAKAV JESI…
DANAS STOJIM NA VRATIMA TVOGA SRCA kao prosjak: ja, Kralj kraljeva. Kucam i čekam; požuri mi otvoriti. Nemoj trnuti svoju bijedu: kad bi ti poznavao savršeno svoje siromaštvo, umro bi od bola.
RAČUNAM NA TEBE, DARUJ MI RADOST… Ne brini se ako ne posjeduješ vrline; dat ću ti svoje. Kad budeš morao trpjeti, dat ću ti snage. Dao si mi ljubav, dat ću ti da znaš ljubiti više no što možeš sanjati… Ali sjeti se… LJUBI ME KAKAV JESI…
DAO SAM TI SVOJU MAJKU; DOPUSTI NEKA PROĐE, dopusti neka prođe sve iz njezinog srca - tako čistog. Bilo što da se dogodi, nemoj čekati biti svet kako bi se prepustio ljubavi, jer me ne bi ljubio nikada.
Idi…
LJUBI ME KAKAV JESI!
11 srpnja 2007
Pustinjak i stranac
Jednom, o zalasku sunca, smjestiše se pustinjak i stranac uz rub neke oaze. Pustinjak klekne i počne se moliti.

Stranac: Kaži mi, što to sada radiš?
Pustinjak: Ta vidiš! Molim.
Stranac: A komu se moliš?
Pustinjak: Bogu.
Stranac: Jesi li ga vidio?
Pustinjak: Nisam.
Stranac: Možeš li ga opipati?
Pustinjak: Ne!
Stranac: A jesi li ga ikada čuo?
Pustinjak: Ne, nikada!
Stranac: Kako si ti smiješan! Svoga Boga nisi nikada ni vidio ni čuo, niti ga opipao, a ipak
vjeruješ u njega i moliš mu se!
Nakon kratka pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo prije izlaska sunca, stranac probudi pustinjaka:
Stranac: Hej, probudi se!
Pustinjak: Što se dogodilo?
Stranac: Mora da je netko prošao kroz naš logor. Lopov ili...
Pustinjak: Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
Stranac: Ne, ali...
Pustinjak: Jesi li ga dohvatio?
Stranac: Ne nisam, ali...
Pustinjak: No, svakako si ga čuo?
Stranac: Nisam ni to, ali...
Pustinjak: Nisi ga ni vidio niti čuo, a niti si ga dohvatio, a ja treba da vjerujem u nekoga!
Stranac: Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo.
U taj čas ukaza se velika crvena kugla, tako sjajna te se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji. Pustinjak se smiješio.
Pustinjak: Da, trag. Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji.
Tada pustinjak, osmjehom na usnama, počne ponovno moliti.

Stranac: Kaži mi, što to sada radiš?
Pustinjak: Ta vidiš! Molim.
Stranac: A komu se moliš?
Pustinjak: Bogu.
Stranac: Jesi li ga vidio?
Pustinjak: Nisam.
Stranac: Možeš li ga opipati?
Pustinjak: Ne!
Stranac: A jesi li ga ikada čuo?
Pustinjak: Ne, nikada!
Stranac: Kako si ti smiješan! Svoga Boga nisi nikada ni vidio ni čuo, niti ga opipao, a ipak
vjeruješ u njega i moliš mu se!
Nakon kratka pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo prije izlaska sunca, stranac probudi pustinjaka:
Stranac: Hej, probudi se!
Pustinjak: Što se dogodilo?
Stranac: Mora da je netko prošao kroz naš logor. Lopov ili...
Pustinjak: Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
Stranac: Ne, ali...
Pustinjak: Jesi li ga dohvatio?
Stranac: Ne nisam, ali...
Pustinjak: No, svakako si ga čuo?
Stranac: Nisam ni to, ali...
Pustinjak: Nisi ga ni vidio niti čuo, a niti si ga dohvatio, a ja treba da vjerujem u nekoga!
Stranac: Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo.
U taj čas ukaza se velika crvena kugla, tako sjajna te se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji. Pustinjak se smiješio.
Pustinjak: Da, trag. Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji.
Tada pustinjak, osmjehom na usnama, počne ponovno moliti.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
