/: Živog Isusa slavi! Živog Isusa slavi! :/
Jer On je uskrsnuo, On je uskrsnuo
i On živi zauvijek!
On je uskrsnuo, On je uskrsnuo
On je uskrsnuo, On je uskrsnuo
i On živi, i zato slavimo ga!
24 ožujka 2008
23 ožujka 2008
Sretan Uskrs!!!
Vazmeno otajstvo Isusa Krista nas poziva da budemo preobraženi ljudi na sliku Njegova uskrsnuća, da budemo ljudi vjere u Boga, ljubavi za bližnje i neprijatelje, ljudi nadanja za druge i ljudi praštanja svima!
SRETAN USKRS!!
18 ožujka 2008
Lijek za dušu!
Prije nekoliko dana sam odvela djecu u restoran na ručak, a moj se šestogodišnji sin izborio za pravo da prije jela kaže molitvu.
Nakon što smo pognuli glave on je naglas rekao:
-”Bog je dobar, Bog je velik. Hvala ti za hranu, i ja ću biti zahvalan još više ako nam mama naruči sladoled za desert. I sloboda i pravda neka bude svakome! Amen!”
Čuli smo smijeh za okolnim stolovima, a jedna je starija gospođa komentirala ovako:
-” Djeca danas ne znaju što je lijepa molitva. Tražiti od Boga sladoled! Svašta!”
Kada je ovo čuo, moj je maleni sinčić bojažljivo upitao:
-“Što sam pogriješio? Zar se sada Bog ljuti na mene?” i zaplakao.
Nakon što sam ga primila u naručje i pokušala uvjeriti da je sve bilo savršeno i da Bog zasigurno nema razloga biti ljut, jedan je postariji gospodin pristupio našem stolu, prignuo se i potiho se obratio mom sinu:
-“Ja znam da se tvoja molitva Bogu jako svidjela.”
-“Zaista?”-iznenadio se dječak.
-“Vjeruj mi.”, I zatim je, teatralno se okrenuvši prema postarijoj gospođi koja je sve započela, nastavio: “Šteta što ona nikada nije zatražila sladoled od Gospodina. Ponekad je dobro pojesti malo sladoleda - za dušu. “
Naravno, ja sam djeci za desert naručila sladoled. Moj se sin za trenutak zamislio, a onda je učinio nešto što neću zaboraviti dok živim: spustivši se sa stolice, ručicama je obuhvatio svoju staklenu čašu sa sladoledom i bez riječi krenuo prema stolu gdje je sjedila postarija gospođa.
Ljubazno se nasmiješio i rekao:
- ”Ovo je za vas. Malo sladoleda liječi dušu, a moja je za sada u dobrom stanju.”
Nakon što smo pognuli glave on je naglas rekao:
-”Bog je dobar, Bog je velik. Hvala ti za hranu, i ja ću biti zahvalan još više ako nam mama naruči sladoled za desert. I sloboda i pravda neka bude svakome! Amen!”
Čuli smo smijeh za okolnim stolovima, a jedna je starija gospođa komentirala ovako:
-” Djeca danas ne znaju što je lijepa molitva. Tražiti od Boga sladoled! Svašta!”
Kada je ovo čuo, moj je maleni sinčić bojažljivo upitao:
-“Što sam pogriješio? Zar se sada Bog ljuti na mene?” i zaplakao.
Nakon što sam ga primila u naručje i pokušala uvjeriti da je sve bilo savršeno i da Bog zasigurno nema razloga biti ljut, jedan je postariji gospodin pristupio našem stolu, prignuo se i potiho se obratio mom sinu:
-“Ja znam da se tvoja molitva Bogu jako svidjela.”
-“Zaista?”-iznenadio se dječak.
-“Vjeruj mi.”, I zatim je, teatralno se okrenuvši prema postarijoj gospođi koja je sve započela, nastavio: “Šteta što ona nikada nije zatražila sladoled od Gospodina. Ponekad je dobro pojesti malo sladoleda - za dušu. “
Naravno, ja sam djeci za desert naručila sladoled. Moj se sin za trenutak zamislio, a onda je učinio nešto što neću zaboraviti dok živim: spustivši se sa stolice, ručicama je obuhvatio svoju staklenu čašu sa sladoledom i bez riječi krenuo prema stolu gdje je sjedila postarija gospođa.
Ljubazno se nasmiješio i rekao:
- ”Ovo je za vas. Malo sladoleda liječi dušu, a moja je za sada u dobrom stanju.”
16 ožujka 2008
Cvjetnica
Tvoj crveni plašt
Fides
Samo tebi ću pjevati, Isuse moj,
tebi dugujem život svoj.
Ti smrti zaustavljaš studeni dah,
s tobom sam, nije me strah.
Zbog mene si prošao kroz tamnu noć,
da ja mogu do svjetlosti doć.
U haljini bijeloj, čistoj ko snijeg,
slobodna zauvijek!
One noći si nosio crveni plašt,
svojom krvlju posvetio nas!
Još maslina grane svijaju se,
od silne ljubavi te!
Samo ona je jača od otrova zla,
samo ljubav u grudima,
što jedina nikada ne umire,
do vječnosti razliva se.
Samo tebi ću pjevati, Isuse moj,
tebi dugujem život svoj,
ti sjaji do zvijezda u daleku noć,
čekaj nas, mi ćemo doć'!
One noći si nosio crveni plašt,
svojom krvlju posvetio nas!
Još maslina grane svijaju se,
od silne ljubavi te!
Zbog mene si prošao kroz tamnu noć,
da ja mogu do svjetlosti doć.
U haljini bijeloj, čistoj ko snijeg,
slobodna zauvijek!
...slobodna zauvijek...
...slobodna zauvijek...
...slobodna zauvijek...
11 ožujka 2008
Životna lekcija...
Pronađi malo vremena, opusti se i pročitaj ove riječi. I razmisli o njima.
Prvi nauk
Nakon nekoliko mjeseci studija medicine profesor nam je podijelio test. Bio sam uzoran student i brzo sam odgovorio na sva pitanja osim zadnjega: “Kako se zove naša čistačica?˝
Predao sam test ne ispunivši zadnje pitanje. Pred kraj kolega je upitao profesora hoće li zadnje pitanje utjecati na ocjenu.
“Naravno!” odgovorio je profesor. “U životu ćete upoznati mnoge ljude. Svatko od njih značajan je na svoj način.”
“Svatko zaslužuje vašu pozornost, makar mu namijenili samo pozdrav ili osmijeh.˝
Nikad nisam zaboravio tu lekciju, a i saznao sam da se čistačica zvala Marija.
Drugi nauk
U olujnoj noći tamnoputa žena stajala je uz cestu. Auto joj je bio u kvaru i trebala je pomoć. Potpuno mokra od kiše počela je zaustavljati automobile.
Mladi bijelac, kao da ne poznaje rasne sukobe u SAD-u sredinom 60-ih godina, zaustavio se, odvezo je na sigurno te pozvao mehaničara i taksi.
Žena je bila u žurbi, no zapisala je adresu svog spasioca kako bi mu zahvalila.
Nakon tjedan dana mladiću je netko pokucao na vrata.
Iznenađeno se zagledao u poštara na vratima koji je nosio veliki paket. Sadržavao je veliki televizor u boji s porukom: “Hvala što ste mi pomogli one noći.”
“Kiša je smočila moju odjeću, kao i moju dušu, i u tom trenu došli ste - vi. Zahvaljujući vama, uspjela sam vidjeti supruga, prije nego što je otišao s ovog svijeta. Neka vas Bog blagoslovi.
Mrs. King Cole”
Treći nauk
Prije dosta godina, kad je cijena sladoleda bila mnogo manja nego danas, desetogodišnji dječak sjeo je u slastičarnicu.
Konobarica mu je donijela čašu vode.
“Koliko košta porcija sladoleda?” upitao je dječak.
“Pedeset centi” odgovorila mu je konobarica.
Dječak je izbrojao kovanice.
“A koliko košta ovaj sladoled u čašici ?”
Tada su u slastičarnicu počeli dolaziti drugi gosti i konobarica je polako gubila strpljenje. “35 centi” grubo mu je odgovorila.
Dječak je još jednom prebrojao kovanice i odvratio: “Donesite mi onda sladoled u čašici.”
Konobarica mu je donijela sladoled i račun.
Dječak je pojeo svoj sladoled, platio račun na blagajni i otišao. Kad se konobarica vratila k stolu kako bi ga pospremila, počela je plakati. Na rubu tanjurića dječak je ostavio 15 centi napojnice.
Dječak je izabrao sladoled u čašici, umjesto cijele porcije, kako bi imao dovoljno za napojnicu.
Četvrti nauk
U starim vremenima kralj je odredio da se nasred ceste postavi veliki kamen. Sakrio se i promatrao hoće li ga netko pokušati maknuti.
Trgovci i vlastela su hodali cestom, no svi su zaobilazili kamen i nastavljali put.
Neki su se čak žalili na kralja zbog neodržavanja ceste, no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je cestom prolazio seljak s teškim bremenom povrća na ramenima. Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo i pokušao pomaknuti kamen.
Nakon mnogo napora, uspio ga je pomaknuti uz rub ceste.
Kad se vratio po svoju prtljagu, na mjestu gdje je prije bio kamen pronašao je zamotuljak.
U zamotuljku su bili zlatnici i kraljevo pismo u kojem je pisalo da je zlato namijenjeno onom tko makne kamen s puta.
Seljak je znao nešto što većina ne zna: “Sve zapreke su mogućnost za poboljšanje našega života”.
Prvi nauk
Nakon nekoliko mjeseci studija medicine profesor nam je podijelio test. Bio sam uzoran student i brzo sam odgovorio na sva pitanja osim zadnjega: “Kako se zove naša čistačica?˝
Predao sam test ne ispunivši zadnje pitanje. Pred kraj kolega je upitao profesora hoće li zadnje pitanje utjecati na ocjenu.
“Naravno!” odgovorio je profesor. “U životu ćete upoznati mnoge ljude. Svatko od njih značajan je na svoj način.”
“Svatko zaslužuje vašu pozornost, makar mu namijenili samo pozdrav ili osmijeh.˝
Nikad nisam zaboravio tu lekciju, a i saznao sam da se čistačica zvala Marija.
Drugi nauk
U olujnoj noći tamnoputa žena stajala je uz cestu. Auto joj je bio u kvaru i trebala je pomoć. Potpuno mokra od kiše počela je zaustavljati automobile.
Mladi bijelac, kao da ne poznaje rasne sukobe u SAD-u sredinom 60-ih godina, zaustavio se, odvezo je na sigurno te pozvao mehaničara i taksi.
Žena je bila u žurbi, no zapisala je adresu svog spasioca kako bi mu zahvalila.
Nakon tjedan dana mladiću je netko pokucao na vrata.
Iznenađeno se zagledao u poštara na vratima koji je nosio veliki paket. Sadržavao je veliki televizor u boji s porukom: “Hvala što ste mi pomogli one noći.”
“Kiša je smočila moju odjeću, kao i moju dušu, i u tom trenu došli ste - vi. Zahvaljujući vama, uspjela sam vidjeti supruga, prije nego što je otišao s ovog svijeta. Neka vas Bog blagoslovi.
Mrs. King Cole”
Treći nauk
Prije dosta godina, kad je cijena sladoleda bila mnogo manja nego danas, desetogodišnji dječak sjeo je u slastičarnicu.
Konobarica mu je donijela čašu vode.
“Koliko košta porcija sladoleda?” upitao je dječak.
“Pedeset centi” odgovorila mu je konobarica.
Dječak je izbrojao kovanice.
“A koliko košta ovaj sladoled u čašici ?”
Tada su u slastičarnicu počeli dolaziti drugi gosti i konobarica je polako gubila strpljenje. “35 centi” grubo mu je odgovorila.
Dječak je još jednom prebrojao kovanice i odvratio: “Donesite mi onda sladoled u čašici.”
Konobarica mu je donijela sladoled i račun.
Dječak je pojeo svoj sladoled, platio račun na blagajni i otišao. Kad se konobarica vratila k stolu kako bi ga pospremila, počela je plakati. Na rubu tanjurića dječak je ostavio 15 centi napojnice.
Dječak je izabrao sladoled u čašici, umjesto cijele porcije, kako bi imao dovoljno za napojnicu.
Četvrti nauk
U starim vremenima kralj je odredio da se nasred ceste postavi veliki kamen. Sakrio se i promatrao hoće li ga netko pokušati maknuti.
Trgovci i vlastela su hodali cestom, no svi su zaobilazili kamen i nastavljali put.
Neki su se čak žalili na kralja zbog neodržavanja ceste, no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je cestom prolazio seljak s teškim bremenom povrća na ramenima. Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo i pokušao pomaknuti kamen.
Nakon mnogo napora, uspio ga je pomaknuti uz rub ceste.
Kad se vratio po svoju prtljagu, na mjestu gdje je prije bio kamen pronašao je zamotuljak.
U zamotuljku su bili zlatnici i kraljevo pismo u kojem je pisalo da je zlato namijenjeno onom tko makne kamen s puta.
Seljak je znao nešto što većina ne zna: “Sve zapreke su mogućnost za poboljšanje našega života”.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
